Smijem li napisati da me koncert Andree Bocellija nije toliko oduševio?
Slavni talijanski tenor Andrea Bocelli održao je dva koncerta u pulskoj areni. Reakcije publike su izvanredne, što se moglo osjetiti tijekom čitave večeri (supruga i ja bili smo na drugom, subotnjem koncertu), ali i nakon koncerta. Dok smo izlazili iz Arene osluškivao sam reakcije ljudi oko sebe i teško je bilo čuti ijednu kritiku na ovu glazbenu večer u Areni. Naprotiv, ljudi nisu krili oduševljenje onim što su vidjeli i slušali tijekom dvosatnog koncerta.
I kako nakon takvih reakcija napisati ijednu ružnu riječ o tom koncertu? Doveo sam se u situaciju da mi je naprosto neugodno što ne dijelim mišljenje većine, pa sam se u jednom trenutku zapitao smijem li uopće napisati da me koncert Andree Bocellija u pulskoj Areni nije toliko oduševio.
Da se razumijemo, slavni tenor, iako je već duboko u sedmom desetljeću života i dalje ima prekrasan i moćan vokal. Njegova komunikacija s publikom je vrlo iskrena i neposredna. Izbor gostiju također je bio besprijekoran. S velikim maestrom pjevale su talijanska tamnoputa operna pjevačica Mariam Battistelli i slovenska pop pjevačica Monika Avsenik, a među gostima je bio i talijanski flautist Andrea Griminelli.
Međutim, ne mogu se oteti dojmu da je u svemu tome bilo previše jeftinog podilaženja publici. Od prvoloptaškog izbora repertoara s pjesmama koje imaju opće mjesto u kulturi svake prosječno obrazovane osobe poput 'La donna è mobile' iz Verdijevog 'Rigoletta' do već tisuću puta ispjevane 'Granade'.
Tu su naravno i izvedbe pop evergreena u tenorskoj obradi poput 'Can't help falling in love' Elvisa Presleya. Monika Avsenik je pak otpjevala pjesmu Whitney Houston 'I Have Nothng'.
Publici se takve obrade, naravno, dopadaju, ali meni je to, da se izrazim političkim rječnikom, pomalo 'populistički'.
Vrhunac takvog podilaženja publici za mene su bile tri skladbe legendarnog Ennija Morriconea koju su zajedno izveli Andrea Griminelli i Zagrebačka filharmonija. Griminelli je na flauti uz pratnju čitavog orkestra odsvirao naslovne teme iz filmova 'Bilo jednom u Americi', 'Bilo jednom na divljem zapadu' i 'Loš, dobar, zao' i to je meni, kao velikom Morriconevom fanu, bio najdojmljiviji dio koncerta.
I u tome je, zapravo, najveći problem. Jer to mi je kao da sam, primjerice, otišao na koncert Depeche Modea, a da mi je najbolji dio koncerta bila njihova izvedba pjesme 'Heroes' od Davida Bowiea.
Autor
