Dok cijena Nutelle ne padne debelo ispod 8 eura... Bojkot!
"Ususret najvažnijim svjetskim izborima, onima u SAD-u gdje se bira novi predsjednik, demokratska kandidatkinja Kamala Harris tvrdi da će se zalagati za donošenje nacionalne zabrane povećanja cijena hrane. Njezina taktika protiv napuhavanja cijena namirnica uključivat će davanje ovlasti Saveznoj komisiji za trgovinu da prati, istražuje i procesuira tvrtke koje se nezakonito međusobno dogovaraju o podizanju cijena…"
Ovako, najdirektnije, izgleda reakcija vlasti u Americi kad netko na njenom vrhu, ili u okviru kampanje kojom se želi popeti na tron najmoćnijeg čovjeka na svijetu, procjeni da trgovački lanci pretjeruju s formiranjem cijena, bahato smatrajući da su iskorištavanjem kupaca kroz svoje monopolističke pozicije veći i jači i od države. Odgovorna država ne da se j… u zdrav mozak. Reagira. Provjeri. Upozori. Kazni.
Vjerojatno će SAD, kroz procese unutar političkih ili regulatornih tijela, divljanje cijena staviti pod kontrolu i u realan okvir, u kojem mora biti mjesta za trgovce koji naravno moraju zaraditi, ali i za kupce koji ne smiju biti izigrani i plaćati cijene puno više od realnih.
U Hrvatskoj, ne sve, ali poneke cijene, kojih je generalno i previše u velikim trgovačkim lancima, toliko ne odgovaraju vrijednostima robe, toliko se razlikuju naspram onih u susjednoj Italiji te je toliko snažan i intenzivan osjećaj prevare kupaca, da bi Vlada premijera Andreja Plenkovića sada već morala reagirati. Po sličnoj matrici koju je najavila Kamala Harris u SAD-u.
Ljetna sezona je vrijeme u kojem trgovački lanci žele ostvariti profite, što samo po sebi nije ništa nelogično. No negativno je ako se to odvija na sramotan, neprimjeren i nedopustiv način. Gdje su kupci ovce za šišanje. Bedasti tovari.
Ako će kapitalistička Amerika, kao globalni gospodarski broj 1 koji počiva na (prevelikoj) slobodi tržišta i (prebrutalnoj) konkurentnosti, pronaći model kontrole i nadzora cijena prehrambenih proizvoda, ako je u SAD-u sustav odlučio intervenirati i dovesti odnose između trgovaca i kupaca u nekakav red, onda doista nema nijednog razloga da se tako nešto ne dogodi i u Hrvatskoj. Stanje u kojem se sada nalazimo je teško održivo, reflektirat će se na pad standarda i posljedica je bezobrazluka.
Cijene u nas, ne sve, ali za previše artikala, naprosto divljaju bez posebnog razloga. Osim onog ključnog, koji dolazi iz sedam smrtnih grijeha: pohlepe, vječne, neutažive pohlepe trgovačkih lanaca, čiji se broj umjesto smanjivanja još i stalno umnožava. I dalje, na svakoj dobroj lokaciji opet – trgovački lanac, što je problem i lokalnih vlasti koje prostor kao svoj ključan resurs prečesto prepuštaju u ruke trgovačkim lancima koje bi, za prvu opomenu i žuti karton, trebalo bojkotirati te forsirati male, kvartovske trgovine, pokazati solidarnost i odgovornost prema sebi samima sve dok, na primjer, cijena Nutelle u Hrvatskoj, po pljačkaškim trgovačkim lancima, ne bude pala debelo ispod 8 eura, dok je istodobno u Italiji oko 5,5 eura. Dokle god je aperol od 0,7 litara u Italiji 9 eura, a kod nas litra 22… Bojkot! Dokle god je pola kilograma Barille u Italiji 75 centi, a u Hrvatskoj i trgovačkim lancima 1,3… Bojkot! Dokle god je Montenegro u Italiji 11 do 12 eura, a u Hrvatskoj i trgovačkim lancima 18,5 eura… Bojkot! Dokle god je deterdžent za robu Dash s 55 kapsula u Trstu 12,9 eura, a u Hrvatskoj u trgovačkim lancima mu je cijena 13,99 eura, i još za 11 kapsula manje… Bojkot! Dokle god je u Italiji mozarella od 300 grama 1,89 do 2,85 eura, a u trgovačkom lancu u Hrvatskoj je samo 125 grama čak 2,5 eura… Bojkot! Dokle god je riža u Trstu 1,89 eura, a u trgovačkom lancu u Hrvatskoj 3 eura… Bojkot!
Kao slabašno opravdanje za divljanje cijenama trgovačkim lancima u Hrvatskoj može poslužiti argument većih ulaznih troškova nego što je to slučaj u Italiji te eventualno PDV. No, unatoč tim okolnostima, nabijanje ogromnih marži ih puno ozbiljnije kompromitira, nego što ih ovo prvo oslobađa odgovornosti.
Golemi profiti iskazani kroz financijska izvješća trgovačkih lanaca iskazuju kako se u toj branši itekako dade preživjeti. Neprihvatljivo visoke marže na ključnim proizvodima za građane život vlasnika trgovačkih lanaca čine bogatijim. Prvi grade svoj svijet na leđima drugih. To što proizvodi koji bi trebali biti dostupni postaju nedostižni i zbog čega pati kvaliteta života, onaj je prijelomni događaj, trenutak ili casus belli za Vladu i premijera. Stoga, ako treba, i u rat s trgovačkim lancima. Treba ih izvući na čistinu i tražiti objašnjenja za brojna nelegitimna poskupljenja.
Doista, mora se objasniti kako to da su Argetine paštete jeftinije u Danskoj nego u Hrvatskoj i kako je moguće da su neki hrvatski keksi u Hrvatskoj skuplji nego u inozemstvu? Proizvođači kažu da je to zbog rasta cijena kakaovca. U redu, argument se može prihvatiti. Ali kako su onda ti keksi, s čokoladnim preljevom, u Skandinaviji jeftiniji od Hrvatske gdje se proizvode?
U SAD-u, ako pobijedi Kamala Harris koja je najavila donošenje nacionalne zabrane povećanja cijena hrane, takva odluka neće ostati mrtvo slovo na papiru. Zbog svoje vjerodostojnosti, Harris će tražiti njeno provođenje. Kao i zbog osjećaja Demokrata da mora postojati granica do koje trgovački lanci mogu izrabljivati kupce. Prosvjetiteljski, čovjek je u prvom planu, važniji od trgovačkih lanaca koji se pretvaraju u bezumne pljačkaše, od čega korist nemaju ni njihovi zaposlenici ni dobavljači, nego uski krugovi vlasnika kojima će SAD stati na rep, a u Hrvatskoj… Vidjet ćemo.
Zbog pohlepe trgovačkih lanaca živimo usrano.
Autor
