NEMA VIŠE PUČKE FEŠTE: Cijene su pojele narodsko veselje
Slažem neki dan najavu za „Slatku Istru“ i neka me vrag odnese ako mi nisu zamirisale sve te pince i kroštule, pandešpanje i povetice. Došlo mi je da kažem ženi neka baci one davno kupljene karte za koncert, pa da tog dana radije odemo gore u Vižinadu sve to probati.
Nisam pretjerano od slatkoga, ali kada vidim koliko truda stoji iza ovako smislene priredbe, s pričom nekom, htio bih to nagraditi tako da se barem pojavim tamo. U Vižinadi, naime, domaćice iz cijele Istre spravljaju starinske kolače po receptima iz kuharica naših nona, koji se brižno čuvaju kao neprocjenjiva ostavština. I to je vrijedan događaj.
Puka pučka fešta je nešto drugo. Tamo se dovede nekog lakog zabavnjaka, razmjesti štandove, pa bi se trebalo „jisti, piti i kantati“. I sve pet, samo da su cijene pristojne. Ma nisu.
Provociram, tako, neki dan ćakulu u veselom društvu. Otprilike…
Kako je ono bilo u koroni? Novo normalno. I naučili smo se na to. Bogami, i ovo s cijenama na lokalnim pučkim feštama postalo je - novo normalno. Jer, već nam je, eto, normalno plaćati onaj pivski bućkuriš u plastičnoj čaši četiri eura, a ćevape negdje i deset. Ringišpil je, za onu minutu i pol vrtnje, hvala na pitanju, četiri eura.
„Moje dvije curice neki dan u Kršanu potrošile su svaka 40 samo na gondulu. Najbolje da si je kupimo!“, kaže jedna mama, očito široke ruke.
Ne bi li to, ipak, trebalo biti, kako naziv sugerira, narodsko slavlje? Ovako ispada da su samnji uglavnom za - ugostitelje. Jer, bira u kafiću, tu odmah preko puta, košta dva i pol eura, a do četiri ne dobaci čak ni u onome kraj pulske Arene. A to je ipak neka pozicija.
„Nema više pučke fešte. Pučka je ostala samo kobasica“, duhovit je prijatelj. Prava narodska veselja, kaže, jedino su ona koja si ljudi sami organiziraju. Na primjer „Moje selo, moja kumpanija“ u Kršanu, gdje mjesni klinici sve samostalno odrade.
Ali publike ne fali ni na jednoj fešti, ma koliko nam ovi paprenim cijenama pustošili takujine brže nego žene.
„A ča ćeš, ljudi stave malo bolju košulju i postole, dojdu i se počaste već kad su tu. Ma i to će, viti ćeš, brzo krepati. Forši već drugo lito…“, pametno je zaključio netko iz ekipe.
Ok, živi bili pa popili. Pivo, vjerojatno, za šest eura.
Autor
