Slučaj Paliaga - Jurić: A što kad ti netko spomene ženu i dijete?
Incident iz Rovinja, gdje je lokalni ugostitelj na društvenim mrežama izvrijeđao gradonačelnika Marka Paliagu nazivajući ga "nasilnik mafiozom", te mu pritom spominjao ženu i kćerku, otvara pitanje suprotno onome koje većina postavlja o tome je li prvi čovjek najturističkijeg grada u Hrvatskoj pretjerao u reakciji.
Ne radi se, dakle, o tome da je gradonačelnik Paliaga, kojeg je osoba po imenu Gordan Jurić dovela u kontekst povećanih troškova za odvoz smeća i skupoće parkinga, protiv nje reagirao vehementno te napravio nešto što ne bi smio. No to je, nažalost, konvencionalno, uobičajeno razmišljanje po kojem je nositelj vlasti u sukobu s građanima uvijek u krivu, makar mu doslovno srali po glavi.
Tezu valja postaviti upravo suprotno: smije li građanin, nezadovoljan nekim aspektom službene politike, onome tko je provodi, bio to gradonačelnik, načelnik općine, župan ili ministar, spominjati obitelj, ženu i dijete. Uvriježen je stav da kao osoba na javnom položaju nositelj vlasti mora trpjeti svakakve kritike, nebuloze pa i gluposti svojih sugrađana. Njegova tolerancija i prema budalama mora biti beskrajna. Kao Dragojevićev trag u vremenu.
Logika je da se radi o poslu koji podrazumijeva izloženost kritici. I to je u redu, sve dok sugrađanin ne pretjera, ode predaleko, uvodeći u priču ženu i dijete, kao što je prema svemu sudeći učinio Gordan Jurić. Pojedine osobe kad napadaju, grizu i lome kosti te bezobrazlukom nanose bol, ne znaju ili zaboravljaju dokle seže njihova kazneno-pravna, moralna i ljudska odgovornost. Te osobe si dozvoljavaju luksuz da, u ime "svoje istine" i viđenja neke situacije, omalovažavaju, prijete i etiketiraju nositelje vlasti, kao i nedužne, nemoćne članove njihovih obitelji, što je kukavičluk par exellance. To što je netko ministar, župan, gradonačelnik ili načelnik općine nipošto ne znači da mora šutke otrpjeti brutalne napade preko fejsa, kao uobičajene platforme za objavu osobnih stavova koji sve češće, pokazuje praksa, odlaze u krajnost, netrpeljivost i mržnju.
Rovinjski ugostitelj, kojem je Paliaga došao u lokal logično tražeći da iz svoje objave protiv njega barem izbaci ženu i dijete, kao da je zanemario činjenicu da svatko ima pravo braniti svoju obitelj i njen integritet. Spominjanjem nečije žene i posebno djeteta, onaj tko to radi svjesno se dovodi u opasnost da mu netko zakuca na vrata, jer u demokratskom, civiliziranom društvu postoje puno pristojniji načini na koje se mogu i moraju artikulirati svi problemi, pa i oni oko cijene odvoza smeća ili cijene sata parkiranja.
No njegova objava oko toga, uvredljiva i nepovezana, još je i nesuvisla, shizofrena, hektična, nabrzak sklepana i - enter. Odaslana je u eter. Prouzročila mu je štetu, shvatit će to ako u sebi ima mrvicu grizodušja. Za ono što je napravio, sramoteći se kad je u nemoći argumenata usmjerio frustraciju na nečije dijete, čovjek sa stavom bi se pokrio ušima. Tek, Juriću bi se kao olakotna okolnost za verbalno nasilje, na čijem je rubu lavirao, moglo uzeti u obzir da je to opravdano očajan čovjek čija je egzistencija ugrožena lošom politikom gradske uprave. Pa, 'ajde, izgubio živce u trenutku, raspalio se pa primirio. No ni to ga ne bi opravdalo za spominjanje gradonačelnikove žene i djeteta. A njegovo skrivanje iza patetične izjave da on "komentira iskreno i iz srca, a i duše" je nečitljivo, izaziva gorak okus u ustima. Čovjek mora znati kad je pogriješio i pretjerao. Ako već ne javno, Jurić neka si to prizna pred samim sobom.
Autor
