Živi li Istra zadnje normalno ljeto?
Ne mora čovjek biti potpuni katastrofičar, pesimist i defetist pa da shvati kako recentno stanje ne izgleda nimalo dobro. A kako i bi kad notorni Trump u SAD-u sigurno osvaja izbore nakon neuspješnog atentata, koji će ga s razine prevaranta, ali odjednom i žrtve, spasonosno izdignuti u pobjednika; izraelsko-palestinski sukob ne pokazuje znakove zamora ni bilo čijeg odustajanja i smirivanja eskalacije; o miru ili labavljenju čeličnog i smrtonosnog pritiska još manje razmišlja Putin dok sve više napada civilne ukrajinske ciljeve i razmišlja o postavljanju nuklearnog naoružanja na strateška mjesta po cijelom svijetu.
Sreća u nesreći je u tome što će Trump, kao očito novi američki predsjednik, učiniti sve da se odmah okonča ruska agresija na Ukrajinu. I to tako da se zacementira trenutno stanje i postavi status quo koji forsira i protektira isključivo ruske imperijalističke i zločinačke ambicije. Trump će blagosloviti i legitimirati Putinovu agresiju kojoj je prvi cilj osvajanje prostora, a drugi strategija spaljene zemlje, uništavanje Ukrajine koja se fizički postupno smanjuje i nestaje u vihoru rata, izgorjela i porušena.
Ako se dogodi da Trump autoritetom vođe najsnažnije države zaustavi i prekine suludu rusku agresiju, slobodni svijet, i posebno Europa, najprije će odahnuti. Stisak opasne i iritantne neizvjesnosti će nestati. Rat će, konačno, prestati. Svi se, naravno, boje rata, no nekad se, kad je on pravedan, ratuje radi ostvarivanja mira. To radi Ukrajina. Rusija ratuje na svoju sramotu: vječnu, neizbrisivu.
Kad Trump zaustavi rat, ne zbog pravde i empatije, već zbog političkih interesa i prioriteta koji se mijenjaju njegovim dolaskom na čelo Amerike, gospodarstva će profunkcionirati, robni pravci će se vratiti u normalu, investicije pokrenuti i kapital oplođivati. Trump će pružiti toliko priželjkivanu iluziju mira, dok će se svi pripremati za novi, možda i konačni rat.
Dugotrajno, EU i NATO, s Trumpom koji za saveznika više bira okrutnog diktatora Putina, nego nesavršeni, ali demokratski ipak za stoljeće napredniji Zapad, ulaze u ozbiljne probleme opće nesigurnosti i nestabilnosti, nepostojanja pravila, agresivne vanjske politike autokrata koji, napadajući susjedne zemlje i vodeći ratove pod izlikom nacionalne ugroženosti, u stvarnosti štite vlastite kriminalne pozicije.
Osim Putina, Aleksandar Vučić i Milorad Dodik primjeri su koji potvrđuju efekte nepisanog pravila političke manipulacije kroz preusmjeravanje pažnje svoje javnosti s golemih i ozbiljnih unutarnjo-političkih problema na navodnu ugroženost, u ovom slučaju svetog srpstva od… Uopće nije bitno koga, jer i jedan i drugi izmišljaju neprijatelje, na što tamošnja javnost nasjeda kao najgluplji i najzatucaniji republikanci na Trumpove laži i teorije urote.
Život je paradoks. Mogućnost nemogućeg. Shizofrenost. Suludost poput Vučićevog nametnutog, izmišljenog, isforsiranog neprijateljstva prema Hrvatskoj, zbog čega se Srbija opako naoružava kupujući borbene avione i helikoptere. Kao da se sprema za rat - jer drugog neprijatelja osim još Kosova i Bosne nema - protiv Hrvatske. U kojoj, vrhuncem cinizma, njihovi konobari i kuhari održavaju hrvatski turizam. Sve je potpuno naopako. Danas se zajedno radi, sutra se međusobno ratuje. Vučiću ništa nije sveto. Ni mir ni dogovor. Ni poštenje ni poštovanje. Ni Srebrenica. Mnogi će, nažalost, reći - koga za to briga, važno da turizam ide. No nije u turizmu sve, a i on je ugrožen. Neki negativni trendovi su nepopustljivi i nezaustavljivi. Poput klimatskih promjena. Ugrožavaju opstanak ljudske vrste. Svijet klizi k vlastitom sunovratu. Kataklizmički scenariji postaju sve realniji, životniji. Planet Zemlja ugrožen je na svim razinama ljudskog djelovanja. Ovisimo o dezorijentiranom brodu luđaka.
Istra, pak, i dalje živi kao izolirani, jedva primjetljiv otok u nižem dijelu središnje Europe. Toliko malena da nikome nije posebno zanimljiva, osim njenim građanima, Istra je baš zato prilično nevažna, a time i zaštićena. Ključni europski politički problemi Poluotok zasad više zaobilaze nego pogađaju. Dio smo velike priče, ali na njenoj periferiji. Dijelimo generalnu sudbinu EU, no oaza smo mira i sigurnosti. Mi smo samo mjesto gdje Europljani srednjeg staleža vole doći potrošiti ono što su ušparali za ljetovanje. I zato im nemojmo prodavati muda pod bubrege, ne derite ih kao da su zadnji naivci.
Nova arhitektura političke i gospodarske moći, koja se stvara u ozračju ratova i nasilja, neizostavno će utjecati i na (turističku) Istru, kao što će to činiti i nova klimatska razdoblja koja podižu temperature zraka, ali i razine mora. U svjetskoj ekološkoj krizi nitko nije pošteđen. Svi su ugroženi.
Zbog svega toga postavlja se pitanje živimo li u Istri zadnje normalno ljeto? Hoće li dogodine nešto poremetiti ovdašnju idilu? Fizički solidno udaljeni od brojnih eksplozivnih situacija, ipak smo dio globalne priče i globalnih problema koji polako dolaze u naše dvorište. Spremite se. Dobro nikad ne potraje predugo. Loše traje duže. (Robert Frank)
