OBIČAN DAN NA PLAŽI: Sanjam 'golaće' i nije me sram
Stigao je i taj dan. Slobodni ste i napokon idete na more. Malo mozak na pašu. Sve je stalo u jedan ruksak: ručnik, krema za sunčanje, knjiga. Niste od onih za koje, kada ih vidiš kako rivom vuku silan inventar, ne znaš jesu li krenuli na plažu ili u selidbu. Napunili ste i novčanik: parking cijeli dan četiri, kuglica sladoleda dva, cola četiri, velika bira pet i vibit za malu 12, ukupno 27 eura. Uf! Ali ok, ne idete često ovako familijarno, pa ste malo komotniji.
Smjestili ste se tik do talijanske obitelji. Glasni su, naravno, ali računate s tim. Uklapaju se u plažni folklor, i oni, i klinci koji se gađaju lopticom u plićaku pa samo čekate kad će vas zveknuti, i ovi buzetski mladci koji, natopljeni pivom, samo što ne zapjevaju nešto od Elija Piska. Baš su pravo veseli, valjda jer i oni, sa sjevera, rijetko potegnu do mora. Uživaju.
I tako, zaronili ste najprije u morsku dubinu, a potom i u onu od štiva među mekim koricama, bez koje ljeti ne idete nigdje. Sve se čini idealnim, baš kako ste zamislili. Ali, ne lezi vraže! Nije prošlo ni po' ure, čujete neki poznati glas. To ide dežurna seoska tračerica. Nagrabusili ste!
Rasprostire ručnike, razumije se, baš tik do vas. Suprug joj je uobičajeno tih, toliko povučen da bi mogao igrati libera, ali ona je prava napadačica. Sprema vam se špica, shvaćate, krenulo je odmah propitkivanje: ne radite danas, kako je na poslu, gnjavi puno šefica, vaši su dobro, u školi sve ok, bla, bla, bla…
Najprije skenira vas, a onda se daje na okolinu. „Čekaj, ono dvoje su još skupa?“, zanima se, pokazujući poznanike za koje kola priča da su zapravo već razvedeni. Niže blebetuša upitnike, ništa je ne može pokolebati, ima ona svoju misiju: izazvati vam tremor, isprovocirati osip i mikroskopski stanjiti živce. A željeli ste samo iskulirati.
Možda ste ipak trebali poslušati ženu i otići na onu divlju plažu podno Peruški. Ma ne, i tamo bi vas garant pogodila neka ovakva pijavica. Da se ne znam kamo pokušaš sakriti, ne možeš danas pobjeći od ovih što radije guraju nos u tuđe živote negoli žive svoj; ovih koji okolinu skidaju do gola.
Stvarno, mislite si, kada je već tako, kad se dakle skida do kraja, možda da prijeđete u nudiste. Sami se obnažite i imate mir koji toliko sanjate. (Igor Radić)
