Slovenac bijesan izašao iz restorana: 'Hrvati su totalno poludjeli'

Jesu li Hrvati potpuno izgubili dodir sa stvarnošću, pita se jedan Slovenac koji je za ljetovanje izabrao Istru i ostao u potpunom šoku kada je vidio cijene u hrvatskim restoranima i kafićima, piše Dnevno.hr.

“Hrvati su totalno poludjeli. U Poreču sam, uglavnom prazno, pivo 7 €, kava 2,4 € u običnim kafićima.  U restoranima tročlana obitelj jede jednu pizzu, četvero ljudi jede jednu porciju lignji… Ajmo odmah doma, potpuno su izgubili dodir sa stvarnošću”, stoji u njegovom komentaru ispod jelovnika jednog porečkog restorana koji je objavio na internetu.

Komentar i jelovnik je na Redditu objavio jedan Hrvat koji se i sam zapitao jesu li cijene u restoranima na moru opravdane tokom turističke sezone ili je sve to prevršilo svaku mjeru.

Mnogi su komentirali da problem nisu samo cijene već i ponuda koja je identična u svim dijelovima Hrvatske, jedino su cijene različite.

“Meni je užasno da je ova ponuda ista kao ona u bilo kojem restoranu u Zagrebu, čak i ako zanemarimo cijene. Samo po izboru morske hrane vidi da je 90% toga smrznuto. Što radi losos u restoranu na Jadranskom moru? Ćevape bi osobno zakonom zabranio na obali, ali ako ih nudiš strancima barem onda napravi nešto posebno. Da su teleći ćevapi sa domaćim kajmakom ili nešto pa naplati i 30 eura. Ali 17 eura za ugrijanu lepinju i 10 komadića mljevenog miješanog mesa je glupo.

Ovo nije restoran, ovo je fast food koji glumi restoran. Stvorite autentičan meni kojeg se isplati platit puno više od ovoga. Dalmacija bi trebala biti puna malih restorana koji se natječu tko ima najbolju pašticadu, dok bi se Istrijani trebali natjecati sa brudetom”, stoji u jednom komentaru.

Tko je kriv za takvo stanje, teško je procijeniti, ali jako puno građana misli da dio krivnje nose i potrošači koji prihvaćaju takvo stanje.

“Za ovo stanje su krivi turisti koji to prihvaćaju. Nerazumno bi bilo smanjivati cijenu, a povećavati kvalitetu ako mušterije prihvaćaju ovo stanje.

Odlazak u restoran nije primarna ljudska potreba koja dovodi do tzv. nefleksibilne potražnje, potpuno je ovisna o željama mušterija. Mušterije dakle ovo žele i prihvaćaju i oni, samo oni su krivi za ovo stanje”.

“Ako ove godine plaća 17 eura za ćevape, sljedeće će mu godine za 19 eura prodati još lošije”.

“Ja prosvjedujem novčanikom i ne pada mi na kraj pameti platiti takve cijene, ali restorani i krčme na obali su uredno puni tako da ugostitelje nije briga”.

Mnogi su podijelili svoja iskustva iz restorana širom Hrvatske, a neka su blago rečeno šokantna.

“Kod mene pizza 25 eura, kao neka veća xl, meni izgleda normalna. Od 15 stolova samo tri su puna. Nakon ljeta će tražiti poticaje od države jer jadni propadaju”.

“Cijene nisu opravdane. Sve je to precijenjeno barem nekoliko puta. Trebaš biti lud pa otići u restoran koji nudi paštu s tartufima, bifteke, pizze, bolonjez, brancine. Platiš 33 posto više jer si 20 metara od mora.

Prošli tjedan išli žena i ja u lokalnu konobu.Predjelo tartar, glavno jelo biftek sa krumpirom kao prilog, ravioli punjeni sirom i pršutom sa gljivama, 2 litre vode, pola litre crnog, 1 cheescake, 87 €. Napucali se kao zvijeri za 45 € po osobi sa predjelom, glavnim jelom i jedan desert.

Ovi kvazi restorani rade tri mjeseca samo da oderu što više. Treba otići u unutrašnjost, u neku konobu i to je to, a ne ovo di plaćaš to što sjediš pored mora”.

“Zaboli me za cijene u restoranima, ali cijene hrane u trgovinama, to je već za raspravu. Čudim se ovim strancima što uopće dolaze, ja ne bih iz dišpeta”.

“Ja ću samo podijeliti svoj primjer od danas prijepodne – Zagreb, Dubrava, restoran Arka – pljeskavica punjena sirom i kajmakom, ko moj lakat ogromna i dugačka, pommes, ajvar, lepinja ogromna sočna…prefino sve skupa. Bilo mi neugodno tražiti doggy bag pa sam se natjerao pojesti to sve skupa, neću jesti sad tri dana. Jedva dišem, a prošlo je pet sati od toga, znači to je porcija za dvoje ljudi bez pretjerivanja…12 eura”.

Ipak, bilo je onih koji su komentirali da Hrvatska nije po ničemu specifična i da se visoke cijene i loša hrana mogu naći i u drugim turističkim destinacijama.

“Jeo sam autentičnu pizzu u Napulju i imala je okus po pizzi iz lokalne pekare u mojem selu. Jeo sam autentične lasagne iz Bologne i imale su okus po lasagnama iz Lidla. Jeo sam burek iz Istanbula koji ima okus po bureku. Dajte pogodite po čemu ima okus quiche iz Lorraine. Poručujem svim tim autentičarima da se napuše sa svojim napuhanim cijenama”, bio je njegov zaključak.