Tržnica se okomila na prodavačice, kažnjava ih za iskrcaj i ukrcaj robe!

Uprava gradskog društva Pula usluge i upravljanje kao da želi otjerati i ono malo OPG-ovaca s pulskog merkata. Koncem svibnja je, naime, donijela odluku koja je tek sada došla na naplatu prodavačima na zelenoj tržnici. Prema toj odluci, prodavači imaju pravo besplatno ući na parkiralište tržnice i tamo iskrcati i ukrcati robu, ali im je ta usluga ograničena na 40 minuta dnevno. Nakon isteka tih 40 minuta, slijedi naplata po – minuti. Svako prekoračenje propisanog vremena naplaćuje se, reklo bi se na prvu, simboličnih 10 centi uvećano za PDV, ponovimo, po minuti.

U tu je svrhu gradsko poduzeće Pula parking postavilo kamere koje prepoznaju registarsku oznaku i otvaraju rampu te bilježe koliko je tko proveo minuta na parkiralištu. Na ulasku na parkiralište je postavljena i tabla koja ukratko prenosi novu odluku i poručuje da je naknada, nakon 40 minuta besplatnog parkiranja, 13 centi po minuti (zaokružili su na višu cifru, budući da ne mogu naplatiti 12,5 centi, op. n.).

I ne smeta toliko prodavače taj harač po minuti, već odnos gradskog društva prema njima. Kažu nam da imaju osjećaj da ih se netko želi riješiti. Ionako je merkat zbog manjka parkirnih mjesta u okolici teško dostupan kupcima, a sada valjda žele prorijediti i prodavače, pogotovo OPG-ovce koji prodaju svoju domaću robu.

Shvatljivo je da je gradsko društvo dugačkog naziva namjeravalo ovom odlukom uvesti reda, ali u Gradu kao da ne znaju to učiniti a da nekoga ne ošinu po džepu. Voljeli bismo vidjeti članove uprave tog društva da iskrcaju nekoliko stotina kilograma robe, koliko najčešće prodavačice (prodavača ima vrlo malo, op. n.) donose vikendom na merkat, u 20 minuta i da onda na zatvaranju banaka preostalo voće i povrće ukrcaju u vozila za isto toliko vremena.

Naravno da njih nije briga kako stvari izgledaju na terenu. Oni su donijeli odluku i njihova je zadnja. To što bi zapravo trebali biti servis tim istim prodavačima, jer zbog njih i postoje, kao da ne dopire do njihovih moždanih vijuga. Recimo, mogli bi tu i tamo detaljno oprati banke koji djeluju prilično prljavo, a ne gledati na prodavače kao na neprijatelje koji se ne drže nikakvih regula.

Ako je već problem u parkirnim mjestima, a očito jest, jer za potrebe merkata ima 16 takvih mjesta, a oni su odluku odaslali na 120 adresa, trebali su zatražiti od Grada, a zatim i od tvrtke koja im je postavila kamere da parkiralište kod Doma zdravlja bude barem djelomično namijenjeno isključivo za potrebe tržnice. Ali ne, njima je lakše propisati da prodavačice, od kojih neke imaju višedesetljetno iskustvo prodaje voća i povrća na pulskom merkatu, ispuste dušu da bi samo pokušale barem donekle ostati unutar vremenskog limita koji su im odredili.

Vjerojatno je bilo neodgovornih pojedinaca koji su na tom jako limitiranom parkiralištu ponekad puštali vozila satima, no riječ je o, kažu nam na merkatu, sporadičnim slučajevima zbog kojih su sada svi dobili po njušci.

Usput valja reći i da nije problem samo vremenski limit, već i nedostatak kolica na kojima dovoze svoju robu na banke. Tih kolica je, pričaju nam tete na tržnici, točno 16, koliko je i parkirnih mjesta. No, nisu sva kolica iste veličine, a i problem je što ih ujutro nema. Naime, prodavačice tvrde da kolica oko pet sati ujutro uzmu nakupci koji prodaju tuđu robu na spomenutom parkiralištu kod Doma zdravlja, a ne na tržnici, i poslije ih ne vrate na mjesto.

Zato su OPG-ovke pokušale doskočiti tome tako što su kolica vezivale lancima za banke, ali su im i to sada zabranili da čine. Upravo dok smo razgovarali s jednom od prodavačica djelatnik pulskog društva koje upravlja tržnicom vrlo joj je neljubazno dobacio da će lanac, kako je rekao, precvikati ako njime zaveže kolica. Takav odnos spram žena koje ne samo da prodaju na tržnici, nego neke od njih rade i na kampanji, naprosto je neprihvatljiv.

Na mrežnoj stranici Pula usluge i upravljanje, međutim, sve djeluje idilično. Pa tako u prilično nepismenom (nismo ispravljali, op. n.) opisu pulskog merkata piše: „Tržnica je ogledalo kulture jednoga grada. Secesijska ljepotica smještena u središtu Pule, svakodnevni je ritual puležana za nabavku organskih lokalno uzgojenih svježih namirnica, svježeg mesa, sireva, voća i povrća te istarskih delicija.

Uz najmoderniju ribarnicu u Hrvatskoj i kušanja hrane na štandovima nezaobilazan je i ritual ispijanja kave prije ili poslije nabavke. Prava rapsodija mirisa i okusa vodi do manje lokalne tržnice na Verudi koja upotpunjuje pravi doživljaj ponude domaćih proizvoda.“

Spomenimo i da su na ulazu, odnosno izlazu s parkirališta na merkatu postavljeni ekrani koji prodavačima žele dobrodošlicu na hrvatskom, talijanskom i njemačkom jeziku. Da nije ozbiljno, pomislio bi čovjek da se netko magarči. (Napisao i snimio: Bojan Žižović)