Bakice su u Barbarigi tresle šumu! Seks na ex!

Zgodni B. je uglađen, s manirima, pristojan, baš ono što naše bakice žele, ideal muškarca na granici četrdesetih. Nešto poput legendarnog Relje Bašića u ulozi gospodina Fulira u Golikovom filmu "Tko pjeva, zlo ne misli". U svoje doba Fulir je prakticirao odijelo na dvoredno kopčanje, razdjeljak po sredini, ulaštenu kosu te pomno njegovane brkove, kao i vrhunsko ophođenje prema damama, naravno s ciljem njihovog odvlačenja u kreativnu horizontalu. Zgodni B. je metroseksualac, moderan tip, s dvodnevnom bradom, bijelom, ispeglanom polo majicom, njegovan, šarmantan, samopouzdan, a nenametljiv.

Nehajno, samouvjereno, naslonio se na ogradu. Okupljene oko njega, naše bakice postupno su mu se približavale, udaljavajući se od nas korak po korak. Neprimjetno, mislile su. Kao da je to spontano, a ustvari je dobro isplanirano, oformile su polukrug, tako da im plijen ne može tek tako uteći.

Koketne, pucketale su usnama diveći se koktelima koje je specijalno za njih naručio. Desnom približavaju čašu napućenim ustima, lijeva je ruka lagano prekrižena. Namještene su kao lutke u izlogu. Do pred samo koju minutu bliske prijateljice, sada konkuriraju jedna drugoj. Svaka se želi istaknuti, trudi se zadobiti naklonost.

Naravno, ako ih mi doma ponudimo nečim alkoholnim, vatrenim, ignoriraju nas, nisu raspoložene. Znaju što moguće slijedi, a ne da im se. Boli glava, težak dan, djeca su na katu... No kad je tu Zgodni B., ugodna plaža i miris mora, u pozadini šumica, ha, pa koktel Hugo, to je onaj s mentom, odjednom glava više ne boli, dan je bio prekrasan, a djeca, kat… "Ko, djeca?" Vidi vraga, sad je sve dozvoljeno i sve je moguće.

U zamci, Zgodni B. upućuje pogled. Traži od nas, muškaraca, pomoć, spas. Sad se jebi, majstore! Tko ti je kriv što si našim bakicama napravio nered u glavi. Promatramo tu scenu iz šumarka, voajerski. Zanimljivo je, ovako se može puno naučiti o svojoj partnerici. Njemu šaljemo poruku – ako što uzmeš, solidarno vrati: treba netko djecu podizat, skuhat, popeglat, počistit…    

Tog dana, prošlog petka, kojim smo kao roditelji obilježavali sportske uspjehe naše djece na nekoj od plaža Barbarige, nakon pedeset piva objašnjavali smo ženama definiciju bakica. To su, naime, one. Prema profiliranju, bakice su žene u godinama koje se mjere od ranih tridesetih do kasnih četrdesetih: ovisno o dobi postoje bakice juniorke, seniorke, veteranke i, kao posebna kategorija, bakice-milfice. Dijelimo ih u još nekoliko podvrsta, po raznim kriterijima, što zbog GDPR-a nije za javnost.

Ovakva, zajednička, muško-ženska druženja, potencijalno nose puno više rizika nego priželjkivane ugode. Uvijek, recimo, postoji opasnost da će netko nešto krivo reći. Neki napaljeni mužjak će se pod utjecajem maligana izlajati. To što se kleo u mater i oca da nikada, nikome i ni pod kojim uvjetima neće odati mušku tajnu, nije vrijedilo više ni duže od prve, ujedno i zadnje minute. Muški su babe, tračeri, skloni fantaziranju i preuveličavanju sebe na najosjetljivijem mjestu. Žene, jasno, što će nego podržati takva, neumjerena i primitivna hvalisanja. Bolje i to nego da im se netko smije kako im je partner neuvjerljiv, nepouzdan, ćudljiv, osrednji i lako zamjenjiv. No pokrit će one našu sramotu. Ne zato što su dobre osobe već zbog vlastitog integriteta. Prema van, žena će o mužu sve najbolje, makar lagala i zavaravala.

U tom druženju roditelja, tema je malo bio nogomet, apartmani i vile, ili periferno, jedva okrznuta, lokalna politika. I, naravno, seks. Sprdnja, ako si mudar - na svoj račun. Seks na ex, brzinski, usputni. Omiljena tema je felatio, tehnike i automatizmi, tko se tu žrtvuje, a tko što dobiva. Imamo i prvakinju koja je nedavno na nargili nesvjesno pokazala zavidnu tehniku i ritam. Prijateljice su razgoračile oči, uzbuđeni muškarci su podrhtavali…

Apsolutni pobjednik druženja je muškarčina bez brkova, stasiti P. Pandur. Opčarana njime, a ne Zgodnim B., ova njegova stavila je na sebe zanosni, dvodijelni narančasti kupaći. Kratka plava kosa, pljunuta Linda Evangelista! Zavodljivo ga je pogledala, misleći da je pogled neuhvatljiv. Zajebala se. I onda, sve i svi na nju. Odmah, s tuđom ženom, ili na tuđu ženu, proradi mašta. Al' ne da P. Pandur na svoje. Brani je. Svi znamo: pendrek mu je uvijek pri ruci, kao višenamjensko sredstvo koje služi u širokom rasponu djelovanja, od nužne upotrebe sile do korištenja kad muškarac zakaže. Pendrek je, opišimo ga, blago savitljiv, pri čemu ne gubi na čvrstoći, definitivno prevelik, ali ga se koristi ovisno o željama i mogućnostima. Idealan za perverzije jer su mu početak i kraj identični, zaobljeni. Zato se ova njegova uvijek smije, cereka, zna dobro što ima kući, dok naše bakice šute… Vidiš da im radi mašta. Jedino im to i preostaje.

Kako je noć zamjenjivala dan, a muški pod utjecajem alkohola pokazivali sve veću dozu uzbuđenja, došlo vrijeme rastanka: autoritativno, žene smo poslali kući s djecom, a mi u obližnji kafić na nogomet. Konačno, mir i sloboda. Zgodni B. je samo nestao, izvukao se, u tišini. P. Pandur nas je odjebao. On i ova njegova su kao Gregory Peck i Audrey Hepburn u "Prazniku u Rimu": sami sebi dovoljni, romantični, zaljubljeni. Iz obližnje šumice, kamo je s njom skrenuo, a mi se pravili da ništa ne vidimo, dopirao je zvuk. Čuješ njega panično – gdje mi je pendrek!? He he, sada vidiš kako je nama koji ga nemamo… Penis bonus, pax in domus. Viva! (Robert Frank)