Sramota u kvartu u kojem kvadrat stana košta 3.000 eura
Ulica Svetog Polikarpa jedna je od onih pulskih ulica koju povijest kao da je zaledila prije nekih 50, 60, 70 ili više godina. S jedne strane visoki crni zid i danas skriva prostor Molo Carbonea i Arsenala, a s druge ruševine i tragovi objekata koje je davno koristila K.u.K. mornarica. Odrastajući na Stoji bez mobitela i PlayStationa trebalo je smišljati načine kako najbolje protraćiti dan bez škole, a taj mističan i krajnje opasan pejzaž uz ulicu Svetog Polikarpa, koja se u to vrijeme jamačno nekako drugačije zvala, bio je upravo magnetično privlačan.
Iz današnje perspektive oguljena koljena, izgrebane noge i pokoji razbijeni nos i ne izgledaju tako loše u poređenju s velikim izgledima koje smo imali da nas, uz malo više nespretnosti, s dna padine koja se nalazi preko puta nekadašnje komande, a danas zgrade hotela Veli Jože, mora skupljati vozilo hitne. Današnja djeca na sreću više nisu tako blesava, pa se mogu okladiti da na to nekadašnje igralište, već barem 20 godina nije kročila dječja noga. Dvjestotinjak metara dalje nalazi se Mornarička crkva ili crkva Gospa od mora, no tamo su se već družila neka druga djeca, koja su se, da bi djelovala ozbiljnije i opakije klincima iz drugih dijelova grada, nazivali Crkvenjacima.
Sredinom osamdesetih godina čitava je Stoja, za razliku od danas, bila jedno veliko kraljevstvo djece i teenagera, a iz svake skupine “stambenjaka” formiralo se društvo s nekoliko generacija klinaca koji su imali svoju vlastitu “zonu”, svoje kvartove pretvorene u velika igrališta i svoje mjesto okupljanja s kojih su, kad je za to došlo vrijeme, zajednički išli na plažu, na đir po gradu ili do Uljanika, Marelice i hotela Pula. Odrastanjem i odlaskom svih tih klinaca umrla je nekako i ulica Svetog Polikarpa koja, iako se nalazi u zoni grada u kojoj se kvadrat stana odavno plaća zlatom, svjedoči nekoj puno boljoj prošlosti i nemaru onih kojima danas pripada.
Najbolji spomenik tome vjerojatno su nekad velebne stube koje su vodile do Mornaričke, odnosno crkve Gospe od Mora, danas ruševine koje svakim danom sve više nalikuju na arheološke iskopine iz nekog puno starijeg razdoblja. Kamera našeg fotoreportera zabilježila je ovih dana tu sramotu koja se skrivena od svakodnevnih pogleda nalazi u jednom od najljepših pulskih kvartova uz opasku "obećanje ludom radovanje" kao podsjetnik da je njihova obnova obećavana već u nekoliko navrata, te da se na nju još uvijek čeka. (M. Pavlović)
