Bendu koji je karijeru gradio na provokaciji dogodila se subverzija iz publike
Ovogodišnje Pulsko kulturno ljeto zatvorio je nastup kultnog slovenskog benda Laibach u Malom rimskom kazalištu. Riječ je o turneji 'Opus Dei', povodom reizdanja njihovog istoimenog albuma iz 1987. godine, s kojim su započeli svoju uspješnu inozemnu karijeru.
Laibach sam prvi put gledao na poznatom koncertu u zagrebačkom Kulušiću u veljači 1987. godine. To što su oni tada radili i izvodili bila je avangarda, ne samo za tadašnje jugoslavenske, već i svjetske standarde.
Poruke koju su slali preko svojih pjesama, ali još više putem svojih performansa za tadašnji su sistem bile do srži provokativne i subverzivne. Iako je u drugoj polovici 80-ih godina prošlog stoljeća sistem već bio dosta nagrižen i polako su popuštale dotadašnje stege, ipak je trebalo imati 'debela jaja' za ono što su izvodili članovi Laibacha.
Njihova glavna poruka ostala je ista i nakon četiri desetljeća, a to je da su svi totalitarizmi isti – i lijevi i desni. Oni to pokazuju na jedan krajnje subverzivan način – na fotografije i snimke s detaljima iz razdoblja socijalističke Jugoslavije montiraju riječi i glasovne poruke na njemačkom jeziku.
Međutim, na koncertu u Puli dogodila im se jedna zanimljiva situacija. Kada se u kadru pojavio simbol jugoslavenskog totalitarizma, Josip Broz Tito, dio publike spontano je zapljeskao, a kod scena nošenja štafete, omladinskih sletova i sličnih exYu kadrova, umjesto šoka, publiku su preplavili ugodni nostalgični osjećaji. Bendu koji je svoju karijeru gradio isključivo na provokaciji dogodila se subverzija iz publike.
'Opus Dei' danas više nije šokantan kao prije 37 godina. Ono što je u vrijeme nastanka Laibacha bio bunt i otpor prema tadašnjem krutom komunističkom režimu, većini publike danas je tek nostalgični podsjetnik na vremena kada su bili mladi i lijepi, neobavezni i neopterećeni radnim i roditeljskim obavezama.
Autor
