Ne vjerujem u 'zavjere' o velikim nacijama i maloj Hrvatskoj
Ne stišavaju se strasti nakon što je našem Baby Lasagni za dlaku izmakla pobjeda na ovogodišnjem Eurosongu. Po tko zna koji put krenule su rasprave o namještaljkama i privilegiranim nacijama, a u tome sudjeluju i osobe od kojih bismo očekivali da imaju ozbiljnije i trezvenije mišljenje o svemu tome.
Nažalost, teoretičarima zavjera pridružila se i začetnica Dore Ksenija Urličić koja je za Dnevnik Nove TV izjavila da je „razočarana sa svime onime što se događalo sa žirijem, sa svim tim silnim 12-icama koje su pljuštale prema Nemi".
"To su silni dogovori, to je silni novac u pitanju, tu su te jake zemlje. Dakle, zemlje koje su na neki način privilegirane. Vrlo se teško izboriti", rekla je Urličić, iako ničim nije argumentirala svoju tvrdnju, tim više što se te takozvane 'jake zemlje' baš i ne mogu pohvaliti dobrim rezultatima iz Malmoa.
Osim Francuske na četvrtom i Italije na šestom mjestu, koje su to osvojile i bodovima od glasova publike, ostale velike zemlje doživjele su 'potop'. Njemačka je bila 12., Ujedinjena Kraljevina 18., a Španjolska tek 21.
Što god mislili o Eurosongu, nakon što je 1998. uvedeno i telefonsko glasovanje, to je jedno od najdemokratičnijih natjecanja na svijetu, u kojem i male i velike zemlje imaju podjednake šanse za pobjedu.
Od 1998. do danas redom su pobijeđivali: Izrael, Švedska, Danska, Estonija, Latvija, Turska, Ukrajina, Grčka, Finska, Srbija, Rusija, Norveška, Njemačka, Azerbajdžan, Švedska, Danska, Austrija, Švedska, Ukrajina, Portugal, Izrael, Nizozemska, Italija, Ukrajina, Švedska i Švicarska. Dakle, ne može se reći da ovo natjecanje pogoduje velikima. Francuska i Ujedinjena Kraljevina od 1998. nisu pobijedile nikad, a Njemačka i Italija samo jednom i oba puta s presudnim glasovima publike.
Hrvatska je mala zemlja i često je na raznim natjecanjima, glazbenim ili sportskim znala biti oštećena, ali nikada zbog toga što je mala ili nevažna zemlja, već isključivo radi toga što su u svakom ocjenjivanju ili suđenju moguće greške, pogrešne procjene i osobne preferencije ocjenjivača.
No, isto tako Hrvatskoj se, naročito u sportu, često znalo suditi na štetu velikih. Sjetite se samo pobjede Vatrenih nad Italijom na SP-u u Japanu 2002. godine. Onakva pljačka, odnosno suđenje na štetu Italije, rijetko je viđeno.
Ili SP u Rusiji 2018. godine na kojem smo postali viceprvaci svijeta. Svi vole isticati dosuđeni penal protiv nas u finalu protiv Francuza (koji uopće nije bio sporan), a zamislite da su Englezi nama dali gol kakav je Perišić zabio njima u polufinalu? Mjesecima nakon utakmice pričali bismo da smo pokradeni golom postignutim iz opasne igre. Nemojte mi samo reći da Perišićeva noga nije bila previše podignuta.
Da je bilo obrnuto odmah bi krenule priče kako je nekakvim nogometnim moćnicima iz sjene bilo u interesu da u finalu igraju Engleska i Francuska. A na kraju je u finalu ipak zaigrala mala Hrvatska.
Uz malo sreće mogli smo postati i prvaci svijeta, kao što smo uz malo sreće mogli postati i pobjednici Eurosonga. Tko zna, možda da nije bilo te napete situacije s Izraelom, dobili bismo dio njihovih glasova publike, što bi nam bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i tada nitko ne bi pričao o teorijama zavjere, LGBT lobijima i velikim i privilegiranim nacijama. (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)
Autor
