Ne trebaju nam povjerenstva nego Porez na nekretnine
Neki sam dan pričao s jednim poznanikom, običan čovjek, ni političar ni tajkun, rekli bi sitni obrtnik, pa ga pitam gdje sada živi i kroz razgovor doznam da je sagradio kuću, ali živi u stanu jer kuću iznajmljuje, a upravo završava još dvije kuće s bazenima koje će također iznajmljivati.
Hrvatska je, uz Rumunjsku, zemlja s najviše nekretnina po glavi stanovnika u EU. To je jedan od relikta socijalizma jer dok su obitelji na zapadu višak novaca ulagale u fondove i dionice, naši ljudi svoj su višak u pretkapitalističko doma mogli ulagati samo u kuće ili stanove. Kako je rentanje još uvijek jedan od najsigurnijih biznisa, ulaganje u kuće, stanove i apartmane i dalje je najčešći oblik investiranja u Hrvata.
I nisu u tome nikakav izuzetak ministri, kojih se ovih dana provlači po medijima, jer imovina kojom raspolaže prosječni hrvatski političar običan je 'kikiriki' prema imovini tisuće običnih ljudi, široj javnosti uglavnom nepoznatih malih i srednjih poduzetnika, menadžera, pa i običnih radnika.
Istra je 'krcata' vilama, bazenima i apartmanima, svi nešto kukaju, a u ljetnim mjesecima nikoga ne možeš ni na piće dobiti jer su stalno zauzeti smjenama gostiju ili čišćenjem apartmana. I onda se svi, naravno, naslađuju kada nekog ministra ulove da je pogrešno ispunio imovinsku karticu i kada se prozvani ministar mora crveniti pred Povjerenstvom za sprječavanje sukoba interesa.
Nije rješenje u Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa (koje naravno treba postojati) već u Porezu na nekretnine, koji bi napokon trebalo uvesti. Prva nekretnina, u kojoj osoba ili obitelj žive, koja neka ostane neoporeziva, a na sve ostale njihovi vlasnici neka plaćaju porez i to progresivni, ovisno o broju nekretnina.
Zanimljivo je da je prvi pokušaj uvođenja ovog zakona miniran i od vladajućih i od oporbe. Naravno, kada i jedni i drugi znaju što sve posjeduju. Cinično je da su i jedni i drugi protivljenje zakonu opravdavali tobožnjom brigom za obične građane koji bi Porezom na nekretnine dobili novi namet. Obični građani žive u jednoj nekretnini, njima se ništa ne bi oporezivalo, ali bi im život dugoročno sigurno postao bolji jer bi se novac bogataša napokon počeo ulagati u biznis a ne samo u kuće, stanove i apartmane.
Autor
