Kako se plovilo uz obalu Istre krajem srednjeg vijeka? Peljari su bili jedini putokaz
Tijekom srednjeg vijeka, obalna plovidba bila je dominantna metoda navigacije za većinu europskih pomoraca, posebno prije početka velikih geografskih otkrića. Pomorci tog doba oslanjali su se na prirodne orijentire poput planina, uvala, otoka i rtova kako bi se sigurno kretali duž poznatih obala. Korištenje obalnog navigacijskog pristupa bilo je ključno za trgovinu, posebno u Sredozemlju, gdje su trgovački brodovi Venecije, Dubrovnika i drugih trgovačkih sila slijedili pomno razrađene rute koje su pratile obalu. Obalna plovidba omogućavala je sigurnije putovanje jer je izbjegavala opasnosti otvorenog mora, gdje bi brodovi bili izloženi nepredvidljivim vremenskim uvjetima i teškoćama u određivanju položaja. No, unatoč prednostima, ova vrsta navigacije bila je ograničena vremenskim uvjetima i geografskim preprekama poput grebena, plićaka i jakih morskih struja, što je zahtijevalo veliko iskustvo i znanje lokalnih voda.
Obalna plovidba bila je neodvojivo povezana s korištenjem peljara, navigacijskih priručnika koji su pružali ključne informacije pomorcima. Dok su se brodovi kretali uzduž obala koristeći prirodne orijentire kao referentne točke, peljari su služili kao vodiči koji su dodatno povećavali sigurnost plovidbe. S obzirom na to da karte tog vremena još uvijek nisu bile dovoljno precizne za navigaciju, peljari su sadržavali detaljne opise svjetionika, otoka, rtova i drugih značajnih obalnih obilježja. Ovi priručnici pisani su na temelju iskustava mnogih generacija pomoraca, koji su prenosili svoje znanje o lokalnim vodama, vremenskim uvjetima i pomorskim opasnostima. U peljarima su također bili navedeni savjeti o tome gdje su bila najsigurnija sidrišta.
Prilažemo opis zapadne obale Istre kojeg je izradio venecijanski moreplovac Alvise da Mosto (1432. - 1477.) i kojeg smo izvadili iz njegovog djela Portulan – od Venecije prema Istoku i Zapadu (Da Venezia in levante et in ponente) u novijem izdanju tiskanom 1802. godine ali originalno s kraja 15. stoljeća. Poglavlje plovidbe prema Levantu počinje od Venecije, preko Novigrada, sve do Tripolija u Libanonu. Geografski smjerovi označeni su pomoću terminologije ruže vjetrova, a udaljenosti i ostale mjere su kako stoje u originalnom tekstu. Slijedi tekst:
Od Venecije prema Sv. Ivanu na pučini, plovi se u smjeru vjetra levanta (istok) i scirocca (jugoistok), ukupno 100 milja. Od Novigrada prema Poreču treba ići 6 milja prema jugu; Poreč je maleno mjesto s tri otočića. U luku se ulazi s južne strane, ostavljajući otočiće u smjeru vjetra grbina (jugozapad). Između otočića nalazi se plićak s četiri stope vode, a ulazak u luku omogućuje dubine od 5 do 8 stopa, dok u jednom zaljevu unutar luke ima i do 12 stopa vode. Luka nije pogodna za velike brodove; veći otočić (Sv. Nikola) treba ostati s maestralne strane (sjeverozapad).
Južnije, na 6 milja, nalazi se otočić Veli Školj (pred Funtanom), koji pruža zaklon za sve vrste brodova. Slijedi mjesto Vrsar, udaljeno 3 milje, koje također nudi zaštitu. Ulaz u luku Vrsar je s južne strane.
Dalje, na jednu milju, nalazi se zaljev koji se naziva Limski kanal, s plićinom na ulazu. Držite se desne strane kako biste sigurno ušli u zaljev, koji je dug 12 milja. Južnije je otok Figarola, koji pruža zaklon velikim brodovima.
Na udaljenosti od 4 milje nalazi se Rovinj, grad na velikom brežuljku. Ispred njega je veći otok Sv. Katarina, koji treba ostati u smjeru grbina (jugozapad). Ovaj otok čini luku prema kopnu, a za siguran prolaz treba se držati istočnog rta, uz dubinu luke od 5 do 6 stopa. Nešto dalje nalazi se otok Sv. Andrija. (...)
Dalje se nalaze niski, naseljeni otoci Brijuni, koji ostaju u smjeru grbina (jugozapad). S tramontanske strane (sjever) nalazi se grad Pula, poznat po brodogradnji. Između dva otočića u blizini treba proći tako da jedan bude u smjeru grčkog vjetra (sjeveroistok), a drugi u smjeru grbina (jugozapad).
Na pola milje dalje je rt s crkvom Sv. Pelegrin. Unutar tog rta počinje duboki zaljev širok 2-3 milje, s gradom Pulom unutar njega. Ako želite ploviti od rta Sv. Pelegrina prema kopnu kroz kanal, otočići trebaju ostati lijevo od kopna. Za nastavak putovanja prema istoku, prolazi se pored velikog stjenovitog rta Brankoras.
Na udaljenosti od 3 milje nalazi se mala luka Veruda. Prepoznaje se po malom rtu, koji treba ostati s ponenta (zapada), a ulaz u luku je iz grčkog smjera (sjeveroistok). Dno luke je pogodno za sve brodove, s dubinom od 4 do 5 stopa. Luka ima dva otočića, ali zaljevi su plićaci i pogodni samo za barke. (...)
Autor
