Prije sto i osamdeset godina u Pulu je uplovio prvi parobrod
Proučavanje dolaska novih tehnologija u Pulu u 19. stoljeću zaista je fascinantno. Bilo je to razdoblje kada je grad, gotovo preko noći, iz srednjovjekovnog ambijenta stupio u doba industrijske revolucije. Slika uz ovaj članak samo je montaža koja pokušava dočarati hladno poslijepodne 4. siječnja 1845. godine, kad je u pulski zaljev uplovio prvi parobrod.
Počeci svjetskog parobrodarstva datiraju iz kraja 18. i početka 19. stoljeća. Prvi uspješan parobrod bio je Clermont, kojeg je 1807. sagradio Amerikanac Robert Fulton za plovidbu rijekom Hudson. Clermont je postigao revolucionarnu brzinu i pouzdanost, što je ubrzalo razvoj komercijalne plovidbe. U Europi je 1812. godine parobrod Comet, kojeg je izradio Škot Henry Bell, pokrenuo prvu redovnu komercijalnu liniju između Glasgowa i Greenocka. Ovi prvi parobrodi imali su bočne kotače s lopaticama i ograničen domet, no brzo su postali ključni za trgovinu i putovanja, posebno u Americi i Europi. Do sredine 19. stoljeća parobrodi su usavršeni uvođenjem metalnih trupova i propelera, što je označilo početak moderne pomorske ere i znatno pridonijelo globalizaciji trgovine i komunikacija.
Na Jadranu, prvi parobrod porinut je 2. studenog 1818. u tršćanskom brodogradilištu Panfilli. Brod je prvotno trebao nositi ime Imperatrice Carolina d’Austria, po carici Karolini, supruzi cara Franza I., ali je austrijska vlada odbila to ime pa je brod nazvan samo Carolina. Bio je to parobrod s bočnim kotačem, dug oko 22 metra, s jednim jarbolom za jedra kao pomoćnim pogonom u slučaju kvara stroja. Brod je imao nekoliko kabina i visoki dimnjak u sredini kako bi spriječio padanje užarenih komadića ugljena na palubu i mogućnost požara. Amerikanac iz Philadelphije, John Allen, koji je tada boravio u Trstu, ponudio se da organizira brodsku liniju Trst–Venecija i naručio je izradu ovog drvenog broda. Dana 4. prosinca 1818. Carolina je krenula na svoje prvo putovanje do Venecije, koje je trajalo jedanaest sati – znatno brže nego tadašnjim kopnenim putem.
Parobrod Arciduca Federico, koji je 4. siječnja 1845. uplovio u Pulu, pripadao je tršćanskoj brodarskoj tvrtki Austrijski Lloyd, osnovanoj deset godina ranije. Ovaj parobrod s bočnim kotačem inaugurirao je novu pomorsku liniju Trst–Pula. Ime je dobio po nadvojvodi Friedrichu Austrijskom (1821.–1847.), mladom vice-admiralu i zapovjedniku carske austrijske mornarice. Sagrađen je u Bristolu, u brodogradilištu Bedminster. Nažalost, nemamo sačuvane fotografije niti dodatne podatke o ovom brodu, osim da je plovio do 1868. pod novim imenom, Milano. Na naslovnoj slici nalazi se crtež ranije spomenute Caroline.
O dolasku parobroda u Pulu pisao je i Sergio Zuccoli u svojim zapisima o povijesti grada. U to je vrijeme grad imao nešto više od tisuću stanovnika, od kojih su se gotovo svi okupili na pjeskovitoj rivi kako bi promatrali, tada još neobičan prizor, piše Zuccoli. „Kada je elegantna silueta parobroda s lopaticama prošla rt na otoku Uljaniku, koji je tada bio prekriven samo stablima maslina, visoki dimnjak ispuštao je oblak crnog dima kojeg je bura širila uz pristanište, smješteno u uvali Buso [današnja lokacija pošte – op. autora]. Iz smjera ulaza Stovagnaga na obali požurila je gradska klinčarija koja je, promatrana od zabavljenih izraza lica ribara, euforično pozdravljala brod čije su lopate podizale pjenušavu vodu“.
Do dolaska parobroda, putovanje između Pule i Trsta uglavnom se odvijalo mukotrpnim kopnenim putem – kočijom, pješice ili na magarcu. Sada se put parobrodom mogao prijeći za petnaest sati! Austrijski Lloyd održavao je ovu liniju nekoliko desetljeća, sve do 1878., kada je liniju Trst–Pula preuzela tršćanska brodarska tvrtka Tarabochia sa svojim parobrodima Castor i Melanira, koji su se zaustavljali u Kopru, Piranu, Poreču i Rovinju.
Autor
