Turizam? Već viđeno!
Što reći o turizmu? Kao da se nema što reći, sve znamo i vidimo. Tu su oduvijek neke dobre i loše strane. Nama povjesničarima misli lete k početku 20. stoljeća i turističkom razvoju otočja Brioni, eliti belle epoque-a i liječilišnom turizmu istoga toga doba. Prije nego krenem dalje, o ranim fazama turizma u Istri jedna knjižna preporuka: „Povijest turizma Istre i Kvarnera“ Ivana Blaževića iz 1987. godine. Ova detaljna knjiga zaslužuje novo izdanje, ili naprosto digitalnu verziju originalnog izdanja dostupnu na internetu.
Prava pojava turizma u današnjem smislu njegovoga značaja kod nas započinje sa šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća. Tada se stvorio dovoljno jak sloj platno sposobnih ljudi iz središnje Europe spremnih iskoristiti svoje slobodnog vrijeme ljetovanjem u inozemstvu. Doba je to razvoja potrošačkog društva u svijetu, u kojemu se tadašnjega jugoslavenska država poprilično dobro snašla. Rezultat je to konjukcija nekoliko okolnosti: Titova Jugoslavija nije bila u sovjetskom bloku od 1948., vlast je diplomatski koketirala sa zapadnim tržištem, a ljepota hrvatske obale jednostavno se nametnula kao must-see odredište.
Istra se počela otvarati svijetu preko Pule sredinom 1950-ih: svake godine je bio sve prestižniji i poznatiji Festival jugoslavenskog igranog filma. Istarski turizam počinju kanalizirati nove hotelijersko-turističke tvrtke kao što su „Riviera holding“ i „Plava laguna“ iz Poreča, „Istraturist“ iz Umaga, „Jadranturist“ iz Rovinja, pulski „Arenaturist“ i drugi. Konkretno, „Arenaturist“ nastaje 1974. udruženjem pulskih poduzeća „Veruda“, „Riviera“ i „Turist biro“, kao i „Medulinske rivijere“ iz Medulina. Hotelske usluge šire se izvan samog centra Pule (čitaj: Riviera) i do 1975. „Arenaturist“ u južnom obalnom pojasu Pule vodi hotele Park, Brioni, turističko naselje Verudelu, autokamp Stoju te na samom jugu istarskog poluotoka hotele Mutila i Belvedere, autokampove Medulin, Marlera i Runke.
Iz „Arenaturistovog“ letka iz 1988., kojeg mi je ustupio kolekcionar pulskih memorabilija, Stanko Guštin, čitamo o novosagrađenom turističkom kompleksu na Verudeli: Hotel Histria bio je otvoren cijele godine, s 456 ležaja, s marinom Veruda i 20 tenis terena. Obližnji Hotel Palma pružao je 260 ležaja s bazenima, aquaganom, plesnim terasama i ostalim sadržajima.
Hotel Park je pružao 350 ležaja u hotelu i depandansama s dva bazena. Obližnje turističko naselje Verudela u svojim je paviljonima nudilo 800 ležajeva. U istome nizu, slijedio je Hotel Brioni, s 402 ležaja i, nešto sjevernije, Splendid koji je zajedno s turističkim naseljem Zlatne Stijene mogao ugostiti 1500 turista. U ovome kompleksu nudio se i popularni disko klub – Piramida. Pulska je obala nudila još autokamp Stoju, Ribarsku kolibu i turističko naselje Valovine.
U Medulinu, hoteli Mutila i Medulin mogli su ugostiti 350 turista, svaki, a Belvedere 800-tinjak. U predjelu medulinske rivijere imali smo već dobro razvijene auto-kampove Medulin, Indie, Runke, Tašalera i Pomer, s poznatim restoranom „Zlatna školjka“. Istočno od Medulina nudio se naturistički kamp Kažela, a „Arenaturistov“ letak izreklamirao ga je izrazito lijepim fotografijama mladih djevojki u „nudo“ izdanjima. Fotografija „toplesa“ je s, nazovimo ih tako, „regularnih“ kampova.
Bio je tu i privatan smještaj, kojega „nude moderna naselja u Puli (Stoja, Nova Veruda, Gortanova uvala, Pješčana uvala) ili okolna mjesta s očuvanom istarskom arhitekturom (Medulin, Premantura, Banjole, Fažana, Valbandon, Štinjan). U većini mjesta u sezoni rade turističke poslovnice s mjenjačnicom, a u Puli informacije i rezervacije tokom cijele godine pruža: Turist biro, 52000 Pula, Trg bratstva i jedinstva 4; telefon 052/34355“.
Autor
