OVO JE SRANJE
Woke
Prošli tjedan sam pisao da je Olimpijskim igrama pala popularnost i da se slabo prate i gledaju. Čini se da je iznimka svečano otvaranje, jedini dio Igara koji zapravo nema veze sa sportom.
Očekivano za današnje vrijeme, otvaranje u Parizu prošlo je u znaku woke pokreta. Nitko ne priča o sjajnom nastupu Celine Dion, Lady Gagi, Snoop Doggu ili metalcima iz Gojire. Svi pričaju o drag kraljicama (muškarci obučeni kao žene) koje su se (a možda i nisu) sprdale sa posljednjom večerom.
Na to se digao kršćanski svijet i protestirao protiv, kako su oni to nazvali, vrijeđanja osjećaja dviju milijardi vjernika. Mene osobno to što se dogodilo u Parizu ne vrijeđa ni najmanje, ali svejedno mislim da je bilo sranje.
Naime, nije problem u vrijeđanju, nego u dvostrukim kriterijima. Zamislimo da se netko, na primjer, sprda s trans osobama. Drugi problem je nemilosrdna woke propaganda, koja je ušla u sve pore svijeta.
Zato se više ne treba čuditi ničemu. Muškarcima koji se natječu među ženama, ženama koje se natječu među muškarcima, a na koncu i ukidanju podjele na muška i ženska natjecanja. Ipak je to, je li, oblik fašizma. Potom možemo ukinuti i medalje, i uopće rezultate kao takve.
Jer gdje su tu pravda i jednakost, ako je netko prvi, a netko sedmi? Fašizam! Neka svi budu isti, prvi i zadnji, trče po livadama u tople zagrljaje i omataju se zastavama duginih boja u beskrajnoj rijeci dobrote i ljubavi.
Sranje
I eto, kako su počele, Olimpijske igre su i nastavile u istom tonu. U boksačkom turniru za žene, koji, kako se pokazuje, više nije samo za žene, muškarac Imane Khelif iz Alžira pobijedio je Talijanku Angelu Carini. Naravno da ju je pobijedio kada su muškarci, poznato je, po prirodi stvari jači nego žene.
Netko će reći "pa šta", to je samo jedan primjer koji ne znači da su woke ideje loše. Ali u tom "samo jednom primjeru" sadržana je sva nepravda svijeta. I sva nakaradnost woke pokreta. Zamislite kakav je to osjećaj da se četiri godine spremate za Olimpijske igre (koje su san svakog sportaša) za nastup u boksu u ženskoj kategoriji, i onda tamo dođe neki tip i prebije vas.
Ovaj primjer, ovo woke sranje koje se događa, pokazuje da svijet ide jako u krivom smjeru. Srećom, još uvijek ima vremena taj smjer ispraviti.
PS. Ako se netko pita čemu ovaj komentar u strogo istarskoj kolumni na strogo istarskom portalu, kada nema nikakve veze sa Istrom - zato što ima veze sa Istrom. Sa svima nama.
Giardini
Iako sam ja više Uliks tip koji motri Zlatna vrata dok ispija tekućinu tamo kod Joycea, mogu reći da su mi Giardini broj 2. Ne volim, recimo, Forum, nekako mi je prevelik. A Flanatička je negdje između.
Nisam jedini, za mnoge je to omiljeni dio Pule. Tijekom dana debela hladovina, a uvečer živnu terase. Da susjedi nisu ubili muziku, bilo bi još bolje.
Ovaj tjedan je konačno objavljen plan uređenja Giardina. Predviđa se popločenje kamenom, formiranje dva nova trga, povećanje broja stabala i pretvaranje ceste u "zonu smirenog prometa". Nešto na pola do pune pješačke zone, koja bi se uvela kasnije.
Ja se nadam da je to samo početak kompletnog šminkanja centra Pule. Da će uslijediti Prvomajska pa Forum, a pogotovo Kandlerova.
Onaj dio oko Uliksa neka ne diraju. Tamo je sve u redu.
Sveti Petar
Opet će netko reći evo ga ovaj hvali HDZ a samo sere po Možemo. Ali Sveti Petar u Šumi je, čini se, doista općina za pohvalu.
Kažem "čini se" jer sam tamo boravio jedva sat vremena neki dan. Ima tu možda nekih problema za koje ja ne znam. Mala je to općina pa oporba, sve i da želi i ima o čemu govoriti, teško može doći do medija.
Ali činjenice govore da se u Svetom Petru dobro živi. Među najboljima su u Hrvatskoj kada je u pitanju broj djece. Kaže načelnik Bratulić da su svi zaposleni, ali ne ovise o turizmu. Da sutra pukne ta grana istarskog gospodarstva, Poreč bi vjerovatno propao, ali SPUŠ ne bi. Imaju čak šest firmi koje proizvode hranu. Na more ne moramo, ali jesti moramo.
Nekakav moj zaključak je sljedeći. Nije važno tko je iz koje stranke. Ima dobrih ljudi u svim strankama, jednako kao što ima i loših. U Svetom Petru HDZ ne pobjeđuje zbog ideologije, ili tko zna čega. Pobjeđuje zato što je ljudima dobro.
Duran Duran
Jedna od najboljih stvari u Puli su koncerti. Ovdje je ljetna sezona spektakularna, pogotovo ako se usporedi s drugim gradovima. Čak i Zagrebom.
Ja volim pohoditi koncerte pa sviđao mi se bend ili ne. Ponekad nemam pojma tko su oni uopće, kao što je prije nekoliko godina bio slučaj s grupom Tame Impala iz Australije. Ali bilo je odlično.
Tako sam išao i na Thievery Corporation iako samo mislio da je to kompjuterska firma iz San Franciska. Da kradu industrijski dizajn i preprodaju ga preko interneta. Ali ovo nije bio pogodak. Neću reći da je bilo loše, ali neću reći ni da je bilo dobro.
Radić je već opisao kako se na pivo čekalo pola koncerta jer su na tri tisuće ljudi stavili jedan šank. Mene je to spasilo jer sam mogao barem nekako kratiti vrijeme.
Ali Duran Duran je sasvim druga priča. Ja sam više mainstream tip i znao sam skoro sve pjesme. Opet je to bio gerijatrija party kao za Simple Mindse, ali puno življe i veselije. Prašili su brat bratu dva sata i bilo je sjajno.
Međutim, ima tu i jedna velika nepravda. Jedan fašizam.
Slušam ja tako te njihove pjesme slušam, i sve se nešto mislim, kako su se usudili napisati tekst "girls on film".
A što je s dečkima?
Autor
