Hodač stiže i na naše Korzo
Svi su drugi
Ne znam jeste li skontali, ali na minulim mjesnim izborima u Puli svi su bili drugi osim IDS-a, koji je bio prvi. Možemo tvrdi da su oni drugi zato što su osvojili najviše mandata, HDZ tvrdi da su oni drugi jer imaju predstavnike u najviše mjesnih odbora, a Zoričić tvrdi da su oni drugi jer su osvojili više nego ikad. Pritom je pod "svoje" uzeo sve nezavisne liste. Jedino SDP ne tvrdi ništa premda su i oni drugi, ali odotraga. Prvi je Domovinski pokret.
Zanimljive su i reakcije nakon izbora. Zoričić tvrdi da je ovo propast IDS-a, IDS tvrdi da je ovo povratak IDS-a. HDZ tvrdi da je stiglo njihovo vrijeme a Možemo tvrdi da je stiglo njihovo vrijeme. SDP opet ne tvrdi ništa, Igor Belas je rekao da su oni ionako nacionalna stranka koja napada Zagreb pa su im Sisplac i Grega ispod radara.
I doista, karavana se sada okreće izborima za Sabor. SDP i Možemo su se toliko osokolili kada su vidjeli da im Markov trg na prosvjedima nije ostao prazan, da im se učinilo kako tamo ima sto tisuća ljudi. Okrećemo se u tom pravcu, a u naš lokalni sokak vraćamo se dogodine.
Vagonaši
Ne znam jeste li primijetili, ali pulski Možemo je stožer za mjesne izbore uspostavio na kolodvoru. Ne znamo jesu li bili spremni na bijeg u slučaju podbačaja (premda se ne zna kojim vlakom jer vlakovi jedva da voze), ili je cilj bio da se podsjeti na još jedno mitsko mjesto pulske povijesti koje je zahuktali kapitalizam zavio u crno.
Možemovci nisu podbacili, dapače njihova tvrdnja da su osvojili drugo mjesto najbliže je istini. Nije novost da turbo populizam ima svoje štovatelje, što su oni odavno prepoznali. Kada se bude pisala povijest politike u Hrvata, ova stranka zauzet će cijelo poglavlje pod egidom "Kako reći ono što nadrkani Pero hoće da čuje".
A do tada, netko drugi nek pjeva onu staru - rakije, rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi.
Birači centra
Ne znam jeste li znali, ali od svih birača najgore je onima koji se smatraju biračima centra. Desnica je desno, ljevica je lijevo, a centar ostane nešto kao prazan prostor u koji nitko neće da uskoči. Birači centra su odavno prekrižili mogućnost da budu na vlasti, pa je sve što im preostaje ubosti dobru koaliciju i nadati se nekom nevažnom ministarstvu.
IDS se voli proglašavati strankom centra i kao takav se u Zagrebu može i prodati. Ovdje u Istri IDS je uglavnom stranka finih seljaka i sitnih biznismena koji žestoko naginju ljevici. Ali u metropoli vješto presvlače ruho i udružuju se s libertarijancima tipa Davor Nađi kojima je Tito blizak kao Hitler.
I onda se ta ekipa, koja se ingeniozno nazvala "Za bolju Hrvatsku", pojavljuje na istoj pozornici s Katarinom Peović koja tamo pali crvenu dimnu bombu. Dakle, na jednom mjestu imamo ljude kojima je poduzetništvo svetinja, i ljude koji bi poduzetnike hapsili.
Jest, nekoliko dana kasnije Nađi je rekao da s Radničkom frontom sigurno neće razgovarati, ali šteta je već učinjena. Ako oporba preuzme vlast, tamo ćemo imati stranku koja bi ljudima oduzimala privatno vlasništvo. Da, i vašu kuću za odmor.
Eto, sada vidite kako je biračima centra.
Hodač
Ne znam je li vam poznato, ali na Korzu u Rijeci postoji skulptura Hodač koju je napravio umjetnik Ivan Kožarić. Taj spomenik simbolizira sve one koji prešetavaju Korzom uzduž i poprijeko, neki valjda i stotinu puta dnevno. Svaki grad ima svoju centralnu šetnicu, ali malo koji je toliko poznat po hodačima kao Rijeka.
Ili je barem tako bilo dok svijet nije saznao da u jednom drugom, susjednom i manjem, ali jednako zajebanom gradu, hodač nije spomenik nego gradonačelnik. Legenda kaže da je taj čovjek hodao 125 kilometara u 26 sati, što je 5 kilometara na sat bez pauze i odmora. Ako je jeo za vrijeme tog svog pothvata, a u rasponu od 26 sati ljudi obično jedu, onda je to činio hodajući.
Očito su to bili mali koraci za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo. Idući korak je postavljanje Hodača i na naše Korzo, taman pored Mate Parlova. Neka ga uvrste u idejni projekt uređenja Giardina, koji će biti gotov, kažu, do kraja desetljeća. Korak po korak. Gdje bi nam tek bio kraj da Pula ide naprijed brzo kao gradonačelnik.
A ako ne bude ništa od Hodača, očekujemo od našeg hodača da napravi po Korzu koji korak, pa da i mi vidimo kako se to radi.
Lazanja
Ne znam jeste li čuli, ali u pizzeriji Pampas na Trsatu (to je onaj grad iznad Rijeke) rade sjajne lazanje. Zapečene u zaobljenim posudama (sigurno postoji bolji naziv za to, ali ga ja ne znam), sočne i masne, plivaju u gustom umaku. Ako vas put ikad nanese, to su možda i najbolje lazanje u Rijeci (to je onaj grad ispod Trsata).
U Puli dobre lazanje rade u legendarnom Tivoliju, omiljenoj pulskoj pizzeriji, ili bolje rečeno tvornici pizze u kojoj radi 11 picajola! Jednom sam naručio fantaziju telefonom i stigla je prije nego sam spustio slušalicu.
Ali nitko u ovim krajevima neće proslaviti to popularno talijansko jelo kao umaški glazbenik Baby Lasagna. Ovo ludo ime, za koje on kaže da ga je i izabrao jer zvuči apsurdno, potpuno je u skladu s pojavom Marka Purišića i njegovom doista sjajnom pjesmom. Cijela ta kombinacija, taj gastro-glazbeni paket, djeluje točno onako kako treba da bi se u današnje vrijeme napravio sjajan rezultat na Eurosongu.
Naravno, prvo treba pobijediti na Dori, ali čini se da je to jednako izvjesno kao izbor za današnji ručak. Dobar tek svima.
Autor
