Pulu preuzeo Lovac Luka, a u Vijeću su medo i lija
Franjo
Predsjednik IDS-a Dalibor Paus je najtvrdoglaviji Istrijan. Uporno ponavlja da njegova stranka neće koalirati s HDZ-om, iako ima povijesnu priliku da to učini i tako osigura realizaciju važnih projekata u Istri. Paus kao papiga ponavlja da neće s HDZ-om, a kao prijetao se šepuri vezama s ljevicom.
Na ovom mjestu, u crticama, već smo pisali da stranke centra nigdje u svijetu (osim u Hrvatskoj) nisu isključive nego koaliraju s onim tko ima priliku oformiti vlast, ne bi li se izborile za realizaciju liberalnih ideja. Osim zbog liberalih ideja, IDS bi trebao ići u koaliciju s HDZ-om i zbog interesa Istre.
Ali Paus to uporno odbija jer mu je od interesa Istre, a pogotovo od liberalnih ideja, važniji interes stranke. Očito se nada da će mu se bara glasova, koja postojano presušuje, barem isušivati polakše. A za to je nužno, uvjeren je Paus, danas jednako kao i uvijek, strašiti Istrijane HDZ-om.
Nema veze što je Tuđman umro prije 25 godina, oni od tada do danas nisu ništa novo smislili.
Agonija
Pregovori oko nove vlasti polako se pretvaraju u agoniju, premda je matematika vrlo jasna i jedino što ima smisla je koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta. Takav je naime rezultat izbora. Sviđalo se to nekome ili ne, pobijedila je desnica koja, skupa s Mostom, ima 86 mandata, a ljevica samo 52. Preostalo su manjinci (8) i centar (5).
Jasno je da bi HDZ radije sastavio koaliciju s manjinama i centrom (premda mu nedostaje pokoji mandat), ali centar iz nekog suludog razloga to ne želi (vidi crticu gore). Navijači ljevice po portalima pišu da bi suradnja HDZ-a i centra bila "još veće zlo" od koalicije s Domovinskim pokretom, zato što bi došlo do goleme trgovine. Istodobno se nadaju lijevoj vladi, jer to, eto, ne bi bila trgovina. Možemo li uopće zamisliti koliki bi želudac trebala imati koalicija u kojoj bi istovremeno bili Možemo i Domovinski pokret? Toliko se nije trgovalo ni u legendarnoj Arizoni.
Dakle, ako su imalo pametni, HDZ i DP će naći zajednički jezik. Potom bi mogla uslijediti repriza 2016. i novi izbori, nakon što Plenković izgubi strpljenje sa zahtjevima radikala. Nadajmo se samo da nećemo opet slušati kako Darwinova teorija nije točna.
Sivilo
Dični Puljanin Peđa stalno ponavlja da SDP i partneri trebaju formirati vladu da bi "zaustavili krađu". Cijelu kampanju njegova stranka i njoj bliske stranke temeljili su na poruci kako državom vladaju lopovi i protuhe i kako te lopove i protuhe treba smijeniti. Drugim riječima, žele nam poručiti da oni nisu lopovi, nego dobri i pošteni.
Ako je nekome najveća (a možda i jedina) kvaliteta to da nije lopov, kakva je to onda osoba? Želimo li na vlasti "poštenjačinu" koja neće ništa ukrasti, ali ništa ni napraviti? Pogledajmo što se trenutačno događa sa Zagrebom, i sve će nam biti jasno.
Osim toga, svijet nije crno-bijel, kakvim ga očito vidi Peđa. Pozitivci i negativci postoje samo u lošim američkim filmovima. Ljudi su u pravilu sivi, danas dobri sutra loši, nesavršeni i puni mana. Svi smo takvi. A takve su i stranke, jer stranke čine ljudi. Postoje samo više i manje sposobni.
Stablarenje
Zbog parlamentarnih izbora izgubili smo iz vida pulske probleme. Kada smo ih ponovo promotrili, bilo nam je žao da jesmo.
Vjerovali ili ne, ali glavna tema u gradu i dalje su stabla. U paralelnom svemiru, nekoj alternativnoj dimenziji u kojoj obitava ona druga Schrödingerova mačka, Pula se ne zove Pula nego Drvograd, gradonačelnik nije Filip nego Luka (lovac), a članovi Vijeća su medo i lija. I poneki vepar.
Pulsko Možemo navalilo je na Zoričića zbog dvije srušene ladonje u Mutilskoj ulici. One su partile zbog prilaza budućoj zgradi, ali Dušica Radojčić smatra da je put trebalo graditi s druge strane, okolo naokolo. Naravno, kada se radi o tuđim parama, onda smo svi eksperti. Moglo se predložiti, na primjer, da se prilaz do zgrade u Mutilskoj gradi preko Barbarige i Fažane. Šta ima veze, neka investitor odriješi kesu zbog dva stabla, a budući stanari neka na ulicu dolaze uz pomoć motke, kao nekad Sergej Bubka.
A kako je reagirao Lovac Luka? On je brže bolje posadio stabla na Verudeli, komada osam, pa je ovih dana Drvograd za šest stabala u plusu. U smeđim postolama i s lopatom u ruci, pokazao je Dušici kako se to radi, što je to skrb za grad, kako izgledaju zelene politike, i zašto će Puljani na koncu možda ipak žaliti što su parlamentarni izbori tako brzo prošli.
Brzina
Kaže direktor Hrvatskih cesta Josip Škorić da je Tršćanska ulica u Puli primjer kako se cesta može obnoviti u kratkom roku. A radovi trajali sedam mjeseci. Što bi bilo da nisu obavljeni u kratkom roku? Sedam godina?
Javni radovi u Hrvatskoj već su legendarni po svojoj sporosti. U svijetu se izgrade nove autoceste s osam traka dok mi obnovimo sto metara starog puteljka. Zašto je to tako - nitko ne zna. Nagađa se da nema radne snage, ili da izvođači rastežu posao maksimalno. Potom je tu i odgovornost gazde koji u principu ne postoji, jer ono što je javno je svačije i ničije. S naglaskom na ovo drugo.
I onda dolazi Škorić i kaže da je sedam mjeseci za obnovu parsto metara ceste zapravo očaravajuća brzina. Možda je to nova taktika u borbi s kritikama, možda su u Hrvatskim cestama odlučili zajebati sve i tvrditi da su radovi superbrzi.
Bit će zanimljivo vidjeti što će reći za obnovu Mutilske ulice, koja je s kraćim pauzama raskopana već godinu i pol dana. Prošle zime smo je obnavljali mjesecima i onda svečano otvorili, ali samo da bi je nakon sezone zatvorili opet. Radi se minuciozno, komadić po komadić, kao da je kineski zid, a ne ulica od parsto metara. Dobro, možda kilometar maks.
Sreća da se odustalo od turbo rotora na Trgu republike, jer bi se to sastavljalo najmanje pet godina, a onaj turbo bi nas koštao još barem dvije. Djeca rođena sa prvom lopatom na otvaranju bi oko rotora vozila romobile, za svoj prvi dan škole.
Autor
