Istrijani zarađuju, Dalmatinci pivaju
Košarka i ostalo
Svaki Amerikanac koji se zatekao u njujorškom restoranu Delmonico's prije nekoliko dana mogao je zorno vidjeti što je to Hrvatska i koje su razlike između njezinih regija. Vlasnici Delmonico'sa su naime Istrijani, koji su tog ludog dana ugostili delegaciju iz Zadra, čiji su članovi u Velikoj jabuci promovirali zadarski turizam.
I dok su Istrijani mudro zarađivali, Dalmatici su pivali i radili barufe. Nije potpuno jasno što se tamo točno događalo, a pošto je dopisnik Istarskog.hr iz New Yorka završio na trap tulumu u Harlemu, ni mi ne znamo detalje. Ali u javnost je izašlo da je sin nekog zadarskog tajkuna snimao Instagram storije s ruba pameti, zbog čega su mediji u domovini taj američki escursione proglasili debaklom. Šef zadarske turističke zajednice bio je primoran podnijet ostavku, vjerojatno kao žrtveno janje da spasi gradonačelnika, koji je također bio u Delmonico'su. Ili bolje rečeno, za njih Demonicosu.
I dok su se Zadrani iz New Yorka vraćali kao mušule bez oklopa, Istrijani su zbrajali šolde. Kako kaže ona stara: "Oni znaju igrat košarku, a mi sve ostalo".
Tri š
Na prethodnu crticu sjajno se nadovezuje podatak koji je ovaj tjedan iznijela Hrvatska narodna banka, a to je da Istrani imaju uvjerljivo najviše para u Hrvatskoj. Ili preciznije, prosječna štednja ovdje iznosi 15.224 eura, što je skoro milju ipo više od Zagreba koji je na drugom mjestu.
E sad, puno je teorija o tome kako to baš Istrijani imaju najviše, a vodeća među njima je "zato jer su škrti". Znate ono - prazne ulice, tapija, nigdje nikoga jer nitko ne želi potrošit ni centa. Kažu da je u Puli stalan manjak ortopeda jer ne stignu zakrpat sve one koji su se zgobili pokušavajući odlijepit onu kunu u Kandlerovoj. Istrijane pomalo bije taj glas, da se gleda u zvizde kada konobar dođe naplatit. Ali s druge strane - koga briga (dvije najljepše riječi u istarskom jeziku). Tko štedi ima, a tko ne štedi - nema.
Drugo objašnjenje istarske premoći je zapravo vrlo jednostavno. Ovdje je narod prvi uočio da se ljeti od najma mogu zaradit tolike pare da te glava zaboli. Brižni Splićani, Dubrovčani i otočani, oni su tek prije pet-šest lit shvatili da šupa, šufit i štagalj isto mogu biti apartmani.
Dok je nama tri š, sve će biti šjajno.
Tko je glup?
I u Istri se sve više slavi Halloween, praznik koji za neke simbolizira sve ono loše što je zapadna kultura donijela u Hrvatsku. Glupi Amerikanci nameću svoje običaje nama, a mi budale ih prihvaćamo, reći će mnogi.
Ali u toj rečenici ima nekoliko besmislenosti, da ne kažemo gluposti. Kao prvo, nitko nama ništa ne nameće, već smo mi sve sami prihvatili. Kao drugo, jako puno ljudi ne smatra da smo budale jer ne pridaje važnost događajima poput Halloweena. I kao treće, zanimljivo je da glupom često proglašavamo naciju koja uvjerljivo dominira planetom već stotinjak godina. Koja ima najbolja sveučilišta na svijetu, najbolju glazbu, najbolje filmove, najbolje muzeje, najbolje znanstvenike, najbolju tehnologiju, najbolja kazališta i najviše para po svim kategorijama. Pa ako su oni glupi, što li smo tek mi?
Ljude treba pustiti da se vesele, da slave Božić, Uskrs, Noć vještica, Hanuku, Bajram, Ederlezi, 1. zmaj, 1. april i 29. novembar. Bolje da se veselimo nego da plačemo.
Tri pijanca za šankom (2)
Prvi: Kae David Skoko da veći del svita uz ribu pije biru nego vino. Ja uz ribu pijen gemište, a ona pašaretu.
Drugi: Ma nije mislija na tu ribu, nego na onu drugu ribu.
Prvi: Ma ča to povidaš, pijan si ko boškarin.
Drugi: Ma kažen ti da je mislija na ribe va moru. One ča plivaju.
Prvi: Pa ča je Skoko munjen? Ča mu se sad pjažaju orade i cipli?
Treći (gej): Meni se na primjer pijažaju...
Prvi i drugi skupa: Ti cito! Ćuti bre.
Treći (gej): A zač? Pa je san samo otil reć da se o ukusimi ne rapravja.
Prvi: Ne seri.
Drugi: Uglavnon, ja pijen i biru i vino i bez rib. Ne znan ča će mu riba za ki žljukić vamo il tamo.
Prvi: E sad san te razumija ča govoriš. Konobar!
Gospodin s diplomom
Angelo Mattich, najluđi načelnik neke općine ne samo u Istri nego u ovom dijelu superklastera Virgo, nedavno je diplomirao u Slavonskom Brodu. Jest, to je grad u kojem se nalazi legendarni Đuro Đaković, ali bojimo se da ga je Superangelo odabrao za svoj akademski iskorak iz nekog prozaičnijeg razloga.
Mattich (Matić, op. prev.), neokrunjeni kralj sitnih (a i krupnih) urbanističkih pizdarija, koje su uvijek nekako povezane s njim i njegovom obitelji, nažalost nije studirao prostorno planiranje, vjerojatno zato što na tu temu ne bi trebao biti student, nego profesor emeritus. Prostorno planiranje bi ovaj vrijedni neimar, koji se prema novinarima odnosi kao Zdravko Mamić u najgorim danima, mogao predavati i na Sorbonni.
Mattich je studirao strojarstvo, a diplomski rad je posvetio (e sad ovo nije zajebancija) - izradi trampolina. Nije poznato hoće li novoizrađene trampoline postaviti na zemljište koje je sam sebi pretvorio u građevinsko, ili pak ono koje je sam sa sobom zamijenio. Ali poznato je da Mattich sada više nije neškolovan, pa dakle nije ni zmazan, nije prljav, ne smrdi i - ne laže.
Autor
