Kako je Marin postao Zihertić i ostala čudesa
1. Marin Zihertić
Da sutra na Zemlju slete vanzemaljci i pitaju što znači taj naš zemaljski izraz ziheraštvo, mi Zemljani trebali bismo im samo pokazati Marina Lerotića. Kada se ujutro probudi, istarski saborski zastupnik pročita portale i potom vješto odvagne na koji način će se taj dan najbolje uvući građanima u... I onda o tome priča, ili piše priopćenja i statuse na Facebooku.
Zihertić rukama i nogama brani brodogradnju u Uljaniku, upozorava na maćehinski odnos Grada Pule prema Istri 1961, poziva na izgradnju komunalnih stanova, negoduje zbog smrada s Kaštijuna. Kada je vidio da se javnost pali i na to pitanje, upozorio je i na "uništavanje pomorskog dobra u Umagu". I onda kao finale stiže velika zabrinutost za istarske pomidore i priopćenje u kojem je uspio napisati i ovu rečenicu: "Istri i Hrvatskoj treba diverzifikacija, treba nam industrija, turizam, ICT tehnologije, ali od jednake važnosti nam je i poljoprivreda".
Prava istina je da Istri i Hrvatskoj trebaju hrabri političari s idejom i vizijom, a ne ziheraši koji ponavljaju bezbroj puta izgovorene rečenice.
2. Pročelnik "to go"
Kaže anegdota da Filip Zoričić svako jutro kada dođe na posao prvo preleti urede da vidi tko od pročelnika još uvijek radi, a tko je podnio ostavku. Navodno pritom prvo ulijeće u kancelariju Anje Ademi, pa kad nju vidi, odmah mu je lakše. Onaj dan kada je ne bude bilo, kaže druga anegdota, bit će priči kraj.
A sve ostalo su pročelnici "to go", angažiraju se po sistemu "doša, proša, oša". FIFA je povećala broj izmjena s tri na pet, a u pulskoj Gradskoj upravi one su neograničene. Evo ovaj tjedan izletjeli su Igor Jovin i Vesna Sajić, a uletjeli Aldo Rojnić i Sanja Kljajić Dakić. Zna li se šta za sljedeći? Još ne zna.
Treća anegdota kaže da je u Zoričićevu mandatu adventsko klizalište premješteno ispred gradske uprave samo zato da bi se mogle vježbati hokejaške izmjene.
3. Dolina smrada 2030.
Nikako nije jasno zašto se građani iz okolice Kaštijuna stalno bune i protestiraju. Što hoće ti silni Medulinci, Vinkuranci i Banjolci. Pa zar ne shvaćaju da su mirisi iz centra za otpad dio pomno promišljene turističke strategije radnog naziva "Dolina smrada 2030."
Do te godine procijenjeno je da će se smrad proširiti na cijelu Istru, sve do Trsta. Medulinski vrištavac zamamne snage gladit će nozdrve mladih Talijana dok budu ispijali Aperol i hapali čips.
Imat ćemo ekskluzivni biohazard turizam, a tko preživi, pričat će. Zamislimo samo CNN kako objavljuje prijelomnu vijest - iz Istre izašao živ čovjek! Poslušajmo što kaže. Bjelosvjetski adrenalinci, koji su se do sada verali na nekakve bisne planine ili skakali u plitke potoke sada će dolaziti preživjeti Kaštijun!
A Medulinci će biti u centru svega. U prvom redu. Imat će svečane lože i najbolji pogled. Moći će sve snimati i mobitelima od parsto kuna.
4. Weekend modna revija
Neupućeni ponekad pitaju što je to Weekend Media Festival. Iako na spomen riječi "media" prvo padnu na pamet mediji (tko bi rekao?), dakle novine, televizije, radio i portali, to ipak nije festival za novinare. Prije svega, to je skup za takozvane kreativce, dakle one koji rade u marketingu i odnosima s javnošću.
No pravi odgovor je zapravo da je Weekend Media Festival jedna velika modna revija na otvorenom i festival minglanja i uspostavljanja kontakata. Jest, ima tamo i sjajnih panela, zanimljivih govornika i pametnih rasprava, ali to je ipak samo formalni dio koji služi da bi se mogao održati i ovaj neformalni. A Rovinj je, sa svojom legendarnom ljepotom, idealna pozornica i background.
Ekipa iz zagrebačkih tvrtki pohodi Weekend u velikim brojkama i oni su ovdje, realno, glavni. Tko želi znati što se sada nosi u svijetu, mora doći i vidjeti. Ako ste obični seljo obući ćete traperice, cipele i neku demode bijelu košulju, kao da ste na krštenju bratićevog malog. Već ako se metnu starke to je level up, a ako stavite i sako na običnu majicu kratkih rukava, onda ste pravi weekendaš.
O ženskoj modi nećemo ni počinjati...
5. Bici-kritika
E sad, kako ovo napisati a da se ne zauzme strana? Nikako.
Ovaj tjedan u Puli je obilježen takozvani "tjedan mobilnosti", ali ne onako kako se takve stvari inače obilježavaju - dosadnim predavanjima, četvrtastim okruglim stolovima i sure-sleep panelima - već vrlo konkretno - zatvaranjem dijela grada za promet i poticanjem građana na hodanje i vožnju biciklom ili romobilom. Jest, bilo je tu traljavosti karakterističnih za aktualnu gradsku vlast, poput iscrtavanja biciklističke staze preko stupova i prepreka, ali cijela priča je bila zanimljiva i, što je najvažnije, kristalno jasna. Zatvaranje Giardina za promet se priprema i ono će doći, a svi mi skupa ćemo se morati naviknuti na "novo normalno". Ići ćemo "pjege", ili stajati u koloni automobila. Čini se da bi mnogi od nas željeli grad pun pješaka, ali bi istovremeno vozili preko njih. E pa ne ide to tako.
Stoga su kritike na račun "tjedna mobilnosti" prilično promašene, odnosno zvuče kao Marin Zihertić. Iako se on, začudo, po ovom pitanju nije oglasio.
Autor
