Nova igra u Istri - 'Zajebavajmo doseljenike'
Zermani
Ovih dana se na društvenim mrežama vrti video stranca, moguće Filipinca, koji se na prilično dobrom hrvatskom dere "Ja sam mali Istrijan" i potom pjeva pjesmu "Samo anđeli znaju, kako je u raju". Snima ga više osoba koje se na sve to veselo smijulje.
Riječ je o još jednom izdanju igre "Zajebavajmo naše doseljenike", koja je na Poluotoku postala prilično popularna. Svako toliko može se vidjeti video s neke lokalne fešte na kojoj se Nepalci zabavljaju, plešu i pjevaju, kao pravi Istrijani. U zločestom internetskom žargonu naziva ih se - zermani.
Reakcija je to Istre na furešte, konačno prave, jer ono što se do sada nazivalo fureštima bio je prah na vjetru. Častilo se tom pogrdicom Slavonce, Purgere, Dalmatince, Bosance, čak i Fiumane. Dizale su se obrve kada bi netko rekao Medulin s naglaskom na "me", umjesto na "lin". Nitko nije mogao ni sanjati da su braća iz Đakova, Dervente i Dubrave zapravo sve, samo ne furešti.
A onda su stigli pravi furešti i Istra još uvijek ne zna što sa njima. S jedne strane idu na živce jer nisu domaći, a s druge su neophodni za parni stroj zvani turizam. Osim toga, političari kažu da je ovo miroljubiva i tolerantna sredina, pa ne bi bilo u redu da preziremo doseljenike.
Zato je sjajno što je barem ovaj primjerak naučio nešto istarskog, naziva se Istrijanom, a još i piva. Tako ćemo kulturnu revoluciju ipak nešto lakše probaviti.
Šparoge
Kažu da se u Istri kaže šparuge, premda i to pravilo ima iznimaka, primjerice na sjeveru gdje su ipak šparoge. U Rijeci se definitivno kaže šparoge, ali čini mi se da ima lokaliteta gdje kažu i šparuge. Bilo kako bilo, nije ni važno. Glavno da znamo o čemu se radi.
U mojoj osnovnoj školi profesorica iz biologije, koja je došla kao izbjeglica iz Bosne, zvala ih je šparooooge, dakle ne samo sa "o", nego s vrlo dugim "o". Nama je to bilo smiješno jer je u tim godinama sve smiješno. Ali nismo imali pojma da su šparoge - sveta biljka.
Svake godine me iznova iznenadi pomama za šparogama. Jest, nisu loše, onako opore i gorke fino pašu s jajima, kažu da su i zdrave, ali svejedno mi nije jasno baš toliko obožavanje. U Istri je pobiranje šparoga religijska disciplina u kojoj se iskazuju najbolji seoski mladići. U berbu se ide kao što su vitezovi nekad išli u križarski rat, a štorije o tim pohodima prepričavaju se generacijama.
Ako prođe sezona šparoga a vi ih niste nijednom zamutili, društvo će vas izopćiti. Zato se na placi prodaju kao da su od zlata. Bolje potrošiti koji euro nego naletjeti na poskoka. A nakon fritaje - obavezno morate tvrditi da je to nešto najbolje na svijetu.
Gosti
Ovih dana Istru pohode gosti, ali još ne turisti (premda i njih ima), nego oni visoki (a nisu košarkaši). Prvo je bio Milanović koji je došao u Dom branitelja na skup arhitekata, potom je došao Plenković u Dom branitelja na skup HDZ-a, a iza njega opet Milanović koji je pohodio Poreč na Dan Statuta. Sad se čeka da Plenki opet dođe, na primjer u Fažanu da zasoli ribu.
Milanović je retorički u postojanoj formi. Nazvao je župana Borisa Miletića domobranom jer je primijetio (pre)naglašenu emociju za Istru. Predsjednik (na odlasku?) je tu u pravu, jer župan u posljednje vrijeme doista zvuči skrbno. Odnos njega i Istre je kao bake i plaha unučeta. Sve je u redu, župane, nitko nam neće oteti terru magicu.
Ali da ne skrećemo s teme, vratimo se na goste. Plenković je okupio stotine razdraganih HDZ-ovaca. Nije bilo tako radosno u Domu branitelja od Bile noći. Ako je geslo SDP-a "Rijeke promjena", HDZ može odgovoriti s "More ljubavi". Samo da ne budu noćne.
Sjećam se jednog lijepog dana uoči izbora 2015. kada su na mali otok Rab praktički istovremeno došle delegacije SDP-a i HDZ-a. Prvo su došli SDP-ovci, koji su tada branili vlast. Premijer Milanović stigao je u kožnoj jakni i trapericama, a stranačka vrhuška dovezla se u šarenim vozilima, nekakvim Opelima i Golfovima, Škodama i Varburzima. Iz njih iznišla raja kao na izletu. Kuda koji mili moji. Samo su im lanč paketi falili.
A potom je stigao HDZ. Vojska. Pet srebrnih Audija nečujno je mililo rapskim ulicama. Iz njih izašli Karamarko i ekipa, svi kao jedan. Sakoi u nijansu isti i plave kravate. Kretali su se gradom kao da imaju uvježbanu koreografiju. Kad su čelnici davali izjave, ostali stali otraga u živi zid. Kako bi rekao Thompson - nek se vidi da nas ima.
Eto, to je sve što treba znati o HDZ-u i SDP-u.
Ostali
A što se to nudi na skorašnjim izborima u 8. jedinici osim dvije najveće stranke?
IDS će nas smarati istrijanstvom, to uspješno rade već desetljećima pa će raditi i dalje. Onako ukratko, oni se predstavljaju kao jedini pravi zaštitnici Poluotoka, ljudi kojima je teran srednje ime, boškarin najdraža životinja a koza praktički pa sestra. Narod tradicionalno tu poruku puši, pa zašto je onda ne bi ponavljali? Nema veze što i u drugim strankama ima ljudi koji su Istrijani, jer samo Istrijani iz IDS-a su pravi Istrijani.
Možemo će nastaviti biti ono što jesu, ekstremni ekološki fanatici. Kao prvu točku programa najavili su "razvoj zelene industrije", premda još uvijek nikome nije jasno što bi to trebalo biti. Ali dobro zvuči. Isti profil ljudi koji je spreman progutati poruku da je IDS jedini zaštitnik Istre, spreman je vjerovati da je Možemo jedini zaštitnik prirode.
Most napada birače porukama s tromeđe religijskog fanatizma, antiglobalizma i teorija zavjere. Domovinski pokret je tu negdje, s tom razlikom da će oni u miks dodati bezgranično domoljublje, prezir prema Pupovcu i table Za dom spremni. Za sve koji se ne slažu s njima tvrdit će da su okorjeli komunisti. A u hrvatskoj politici trenutačno postoje samo jedni komunisti, i zovu se Radnička fronta.
Eto, to se nudi.
Uskrs
Za razliku od Božića kada se propisno nažderemo samo jednom, za Uskrs to činimo dvaput. Ujutro za doručak i onda opet poslijepodne za ručak. To je jedina prava razlika, uz odabir mesa, jer puricu ili odojka obično mijenja janje. Treća razlika je što Božić pada zimi pa nam se ne da izlaziti iz kuće, a za Uskrs zna biti toplo pa nas sili da idemo u šetnju. I da se pokazujemo drugima i gledamo u njih.
Iako je Božić ljudima nekako draži, a svakako je svečaniji, kažu da je Uskrs najveći kršćanski blagdan. Za razliku od Božića koji označava početak tri najdepresivnija mjeseca u godini, Uskrs označava početak turističke sezone. Znak za start obično se ispaljuje u Gračišću, gdje se na Uskršnji ponedjeljak valjaju hektolitri domaćeg vina, a i poneki posjetitelj.
Uskrs ima tu neku plahu simboliku - zec, jaje, janje - koja je u suprotnosti s onim u što se pretvara vrsta koja ga slavi, a to su vukovi, lisice i hijene. U doba blagdana i navodne skromnosti teško je ne primijetiti da su gramzivost i pohlepa jedini bogovi kojima se klanjamo.
Ali nećemo kvariti slasni koloplet šunke i žumanjka. Sretan vam Uskrs.
Autor
