Povijest vodnjanskih Roma: Deportirani iz Zagreba zbog Univerzijade
Sada već davne 1987. godine, uoči održavanja Univerzijade u Zagrebu, Romi s toga područja deportirani su Istru, točnije, Pulu. Iz nekog razloga, u najvećem istarskom gradu navodno nisu bili dobrodošli, pa su se naselili u tadašnjoj Općini Vodnjan i ondje – ostali. Tako barem glasi priča o njihovu masovnom naseljavanju Vodnjana.
Gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović kaže kako je to tek priča o njihovom dolasku ondje, no da se točan razlog njihova naseljavanja u tom gradu zapravo ne zna. A njihovo doseljavanje ni danas ne prestaje. Dogradonačelnik Sergio Dalton smatra da je tomu tako zbog tolerantne sredine Vodnjana i Vodnjanaca kojima Romi, za razliku od ostalih sredina, nikada nisu smetali. No i oni bi, smatraju gradski oci, trebali poštivati pravila koja vrijede za sve.
„Teško ih je i pobrojati, naseljava ih se po 20 i više u svega 20 četvornih metara, a na istoj su adresi prijavljene tek neke od osoba koje ondje žive, stoga ih je nemoguće pobrojati tj. kontrolirati“, kaže Vitasović. „Prema Ustavu RH svatko ima pravo na prijavu boravka, ali ne tek tako. Romima se boravak, pa i prebivalište u Gradu Vodnjanu, velikodušno dijeli, što nije u redu“, mišljenja je gradonačelnik.
Za ilegalno useljavanje, Grad je već podigao više tužbi, od čega ih je šest pravomoćnih. Naime, vodnjanska je starogradska jezgra pod zaštitom Ministarstva kulture te ju se nastoji urediti i na neki način oživjeti. „Riječ je o gradskim objektima koje su Romi ilegalno naselili, a mi ćemo svakako nastaviti s deložacijama jer želimo upravljati svojom imovinom“, kaže Vitasović.
Na području Vodnjana živi oko 7000 ljudi, od čega, pretpostavlja se, oko 150 Roma. No, Vitasović nagađa da ih je vjerojatno barem duplo, ako ne i tri puta više od te brojke. „Mislim da nije problem s Romima koji tu žive 10, 20 godina. Oni su se ovdje dobro integrirali u društvo - rade, školuju se, aktivni su u sportskim aktivnostima, posebice nogometu. Problem je s onima koji dolaze stihijiski, a da nitko ne zna gdje borave i što rade“, veli Vitasović.
Žiteljima Vodnjana Romi ne smetaju. Uglavnom su, kažu, već odavna navikli na suživot s njima. Dok ne naprave neki incident, što je zaista rijetko. No onaj od 14. studenog, Vodnjan i Vodnjanci dugo će pamtiti. Teško je reći da su se muškarci, koji su se obračunavali palicama i sjekirama, integrirali u društvo.
Stoga je Vitasović mišljenja da im treba policijska postaja. I Delton se slaže s tim, kaže da je Vodnjan nakon pripajanja Općini Pula 60-ih godina izgubio policijsku postaju. Ona bi tom gradu, po svemu sudeći, itekako dobro došla, posebno ako uzmemo u obzir da bi pokrivala i okolna mjesta, Barban, Savičentu i Marčanu u čijoj se okolici, podsjetimo, nedavno zbilo brutalno ubojstvo. (Tekst i foto: Paola Albertini)
