Referendumski ustanak je neozbiljna inicijativa
U većini hrvatskih gradova građanska udruga Referendumski ustanak prikuplja potpise za raspisivanje referenduma o slijedećim pitanjima: poništenje pretvorbe i privatizacije u RH; zabrane rasprodaje imovine, prostora i prirodnih resursa RH; ponovni referendum o ulasku Hrvatske u EU i zabrane prometovanja, proizvodnje i prodaje GMO-a u RH.
Građani frustrirani lošom gospodarskom situacijom, ponašanjem političara i bogaćenjem pojedinaca potpisuju inicijativu, ali rijetko tko ulazi u dublju analizu referendumskih pitanja. Osobni je dojam da su pitanja sklepana onako ad hoc, uz pivo u društvu frendova, bez posebne rasprave, jer kada se već krenulo u ovu inicijativu mogla su se nadopisati ili zamijeniti s postojećim neka puno važnija pitanja. Primjerice, jeste li za ublažavanje odredbi iz Zakona o radu, o besplatnom školovanju i liječenju, o povećanju naknada za rodilje, o davanju prava glasa mlađima od 16 godina (ili zabrane prava glasa starijima od 80 godina), treba li raskinuti ugovor s Vatikanom i slično.
Međutim, inicijatori su odabrali četiri pitanja od kojih jedino ono o GMO-u donekle ima smisla, dok su ostala tri prilično neozbiljna.
Prvo, čemu ponavljati referendum o ulasku u EU, ako je već održan. Zar ćemo tako i svake izbore ponavljati ako dio građana nije zadovoljan njihovim rezultatima?!
Zahtjev za poništenjem pretvorbe i privatizacije je neozbiljan prijedlog i, iskreno, neozbiljan je svatko tko ga potpiše. Pitam se znaju li uopće inicijatori Referendumskog ustanka kako bi ga proveli. Jer ako će biti dosljedni onda bi sve vlasničko-pravne odnose u Hrvatskoj (a to se automatski odnosi i na četvrto pitanje o rasprodaji imovine, prostora i resursa) trebali vratiti na stanje kakvo je bilo 1989. godine, prije donošenja Zakona o poduzećima, kojim je omogućena privatizacija u bivšoj SFR Jugoslaviji ili barem do svibnja 1990. godine kada je vlast u tadašnjoj SR Hrvatskoj preuzeo HDZ.
Ako bi se to učinilo, a jedino tako se na najpošteniji način može poništiti privatizacija, osim što bi Todorić, Rajić, Markač, Faggian, Cuccurin i mnogi drugi ostali bez svojih poduzeća i dionica, svaki bi mali dioničar, a to je većina građana, morao vratiti novce dobivene od prodaje svojih dionica, svaki bi građanin općini ili gradu morao vratiti zemljište koje je kupio za svoju kuću i svaki bi nekadašnji vlasnik stanarskog prava državi morao vratiti stan koji je u 90-ima kupio u prosjeku za 10 tisuća tadašnjih maraka.
I što onda sa svim tim nacionaliziranim firmama? Hoće li Konzum preuzeti država pa će ga, umjesto sposobnog Todorića, voditi Ada Damjanac iz Fažane, jer će je Milanović direktorskom foteljom nagraditi za lojalnost, a na čelo Adrisa (ex TDR-a), nakon što ga oduzmu njegovim vlasnicima, uglavnom radnicima, postaviti Damira Kaijna? (Nenad Čakić)
