Monstrumi iz Galižane mogu dobiti najviše 6 mjeseci zatvora, a ako su maloljetni još i manje
"Veličina naroda i njegov moralni napredak može se odrediti po načinu na koji postupa sa svojim životinjama", glasi jedan od najpoznatijih citata indijskog duhovnog vođe i borca za mir Mahatme Gandhiija. Sudeći po ovoj izjavi, kao društvo se nalazimo nisko na ljestvici bilo kakvog moralnog napretka. Tome najbolje svjedoči i događaj koji se dogodio uoči Silvestrova u Galižani. Naime, toga je dana jedna ili više nepoznatih osoba, stavila psu u usta petardu čime su mu nanesene stravične ozlijede zbog kojih je u konačnici morao biti uspavan.
Usna šupljina mu je u potpunosti spaljena, čeljusna kost slomljena, mišići i živci oštećeni, te više nikada ne bi mogao normalno piti i jesti. Osim toga oštećeno mu je i oko, bubnjić te paralizirana prednja noga. Radilo se o odraslom i inače zdravom 8-godišnjem križancu Mišku, koji je bio u vlasništvu 90-godišnje gospođe i kojeg je njegova dobroćudnost koštala života. Ozlijede uzrokovane eksplozijom petarde šokirale su i dežurnog veterinara pulske Veterinarske stanice Stjepana Kočara, kojemu je nesretni Miško doveden.
Kako je ovaj slučaj prijavljen policiji, a jedna je susjeda i vidjela počinitelje na djelu, postoji velika šansa da će oni biti uhvaćeni. No, što onda? Ovaj incident nije izoliran, takve se stvari dešavaju svake godine diljem svijeta, te su postale sastavni dio božićno–novogodišnjih blagdana tijekom kojih bacanjem petardi slavimo ljubav i mir, a najveća moguća kazna u Hrvatskoj za zlostavljanje životinja bez obzira na to koliko strašne bile posljedice je 6 mjeseci i dosada je zatvorom kažnjena samo jedna osoba. Ako je istina da su počinitelji nekolicina maloljetnika, na što sumnja većina susjeda Miškove vlasnice, kazna će biti još i manja, te je malo vjerovatno da počinitelji neće ni osjetiti posljedice svoga djela.
I to je ono što zaokružuje svaki ovakav i sličan slučaj - nema pravde za životinje. Živimo u društvu gdje je najnormalnija stvar da se neželjeni mačići i psići bacaju u vodu, kontejnere i razno razne jame, a odrasli psi kad dosade vlasniku nerjetko završe s metkom u glavi od strane nekog lokalnog lovca, koji inače "voli životinje i brine se za njih", ali ujedno stoji na raspolaganju i za ovakve stvari.
Životinje su u našim očima još uvijek samo stvari, koje se mogu kupiti, prodati i baciti kada nam dosade. One su samo artikli, a takav odnos prema njima ne čini apsolutno ništa da ovakve stvari spriječi. Upravo suprotno, takav stav i zakoni koji zlostavljanje životinja kažnjava blago ili nikako, šalju jaku poruku da mučenje i ubojstvo drugog živog bića i nije toliko strašno, već samo prekršaj poput nepoštivanja prednosti u prometu ili prolazak kroz crveno svjetlo na semaforu.
Međutim, zlostavljanje životinja rijetko je rezultat samo neke sporedne mane u osobnosti, već ono može biti prvi znak patološkog nasilja koje na kraju dovodi do ljudskih žrtava i puno je vjerojatnije simptom dubokog mentalnog poremećaja. Istraživanja u psihologiji i kriminologiji pokazuju da se ljudi koji su okrutni prema životinjama ne zaustavljaju na tome; mnogi od njih postanu okrutni i prema ljudima i taj segment svakako treba uzeti u obzir. (Danijela Bukvić)
