Bruno Viscovich: Istarske specijalitete iz njegovog restorana kraj zgrade UN-a probali brojni diplomati
I da ga je netko želio zaboraviti nije za to imao šanse. Bruno Viscovich na relaciji Trget - New York živi već gotovo 60 godina. Rodne Trgetare napustio je 15. kolovoza 1952. godine s nepunih 16 godina i bio je jedan od naših prvih iseljenika. Prvo odredište mu je bila Rijeka. Tu je dvije godine plovio za Jadroliniju, a s 18 godina je s broda Bakar prebjegao u Trst, gdje je dvije godine radio kao konobar. Iako mu je vlasnik nudio partnerstvo u želji da ga zadrži Bruno je svoju budućnost želio potražiti u Americi. U lipnju 1956. godine otišao u New York kod strica. Kod njega je živio dva mjeseca, radeći u tada poznatom njujorškom restoranu Mama Leone, potom u restoranu San Marino u kojem je ubrzo unaprijeđen u šefa sale. Kao voditelj sale je nekoliko godina radio i u francuskom elitnom restoranu Chatean Richelin.
Radeći kao ugostitelj, slobodnog je vremena bilo jako malo, no ples i druženja u istarskim klubovima naši iseljenici nisu propuštali, prisjeća se Bruno. Za jednog takvog druženja s iseljenicima upoznao je svoju sadašnju suprugu Gloriu, inače rođenu Njujorčanku, čiji su roditelji porijeklom iz Boljuna, a u New York su se doselili 1930. godine. Gloria je tada radila kao tajnica u tvrtci Otis. Inače, upoznali su se 1956. godine, a vjenčali 1960. godine u New Yorku. Iduće godine su dobili i prvog sina Viliama- Billa. Zatim je rođen sin John, a nešto kasnije su u obitelj Viscovich došle i blizanke Linda i Diana.
Dok su blizanke još bile male, Bruno je odlučio otvoriti vlastiti restoran. „Stekao sam dovoljno iskustva da pokrenem vlastiti biznis. Uostalom, stalno sam si govorio: „Ako mogu Talijani otvarati restorane po New Yorku, zašto ne bi mogli i mi Labinjani?“, rekao je Bruno. Svoj prvi restoran Caffe Continental otvorio je 29. studenog 1969. godine u njujorškom kvartu Manhasset Long Island. Restoran koji je bio poznat po istarskoj i mediteranskoj kuhinji, otvorio je zajedno s partnerom Đinom Martinčićem, inače šefom kuhinje. Nakon 17 godina odlučili su ga prodati i otvoriti restoran na novoj lokaciji, na Manhattanu.
Restoran San Giusto nalazio se uz zgradu sjedišta UN-a. Ubrzo je postao vrlo popularan, a posjećivala ga je svjetska klijentela. Restoran je, kao i prijašnji, nudio isključivu istarsku i mediteransku kuhinju koja je ubrzo postala omiljena gastro destinacija za mnoge strane diplomate, ali i domaće ljude. Tako su rezervacije, katkad i unaprijed, tražili i mnogi naši diplomati, među njima: Vladimir Drobnjak, Mario Nobilo, Ivan Šimonović, Vesna Girardi Jurkić, Mate Granić i Stjepan Mesić u vrijeme dok je bio predsjednik. Najtraženije su bile morske delicije, naročito specijalitet kuće crni rižoto. Istarska kuhinja je bila jako tražena među stranim diplomatima, reći će Bruno, prisjetivši se i jednog japanskog diplomate koji je redovito tražio istarsku maneštru - jotu.
Nakon 32 godine uspješnog poduzetništva, koncem 2001. godine Bruno i njegov partner Đino su s navršenih 65 godina starosti odlučili prodati restoran. Restoran i danas radi, ali pod drugim imenom, kaže Bruno te dodaje kako uživa u mirovini i svojoj mnogobrojnoj obitelji. Pored četvero djece, Bruno i Gloria imaju sedmero unučadi. Najstariji sin Viliam radi kao sudac Vrhovnog suda u New Yorku, dok je sin John ugledni kirurg čije se dvije ordinacije nalaze u Westchesrny, NY. Kćerka Diana radi u Bostonu, u tvrtci koja se bavi proizvodnjom muških odijela, dok se Linda nakon završenog hotelijerskog fakulteta posvetila odgoju svoje troje djece.
Bruno i Gloria u Trgetu provode četiri mjeseca godišnje, i to ljeti kad im dolaze i djeca sa svojim obiteljima. Tada, reći će Bruno, ne propuštaju ni jednu feštu na Labinštini. Dok su u New Yorku sve lokalne događaje svakodnevno prate putem našeg portala, o kojem su, reći će Bruno, doslovno ovisni, čak i njegova djeca koji govore engleski jezik.
Kad ne uživa u ljepoti rodne Istre, obitelj Viscovich jednako uživa i u putovanjima. Često krstare, a proputovali su većinu europskih zemalja. Inače, Bruno Viscovich je predsjednik Uprave i jedan od osnivača Istria Sport cluba, osnovanog davne 1959.godine. (Tekst i foto: Divna Knežević)
