Dnevnik nogometnog navijača: Zašto prema Poljacima ne osjećam prevelike simpatije

19.06.2012 09:54 0

Sinoć su mnogi naši igrači i odigrali utakmicu života, ali nam je očito nedostajalo i malo sreće

Nakon sinoćnjeg poraza u meni su podijeljeni osjećaji. Tužan sam zbog poraza i neprolaska u drugi krug natjecanja, ali ipak nisam razočaran kao kada nismo uspjeli pobijediti Australiju u Stuttgartu 2006. godine ili kada smo onako nesretno izgubili od Turske u Beču 2008. godine.

Ne mogu biti razočaran kada smo najbolju reprezentaciju koja je ikada šetala kuglom zemaljskom do samog kraja utakmice držali u neizvjesnosti. Prvi put sam uživo gledao jednog Iniestu i vidio jednog doista moćnog igrača, a tu je niz drugih genijalaca. Za pobijediti takvu momčad svaki od igrača mora odigrati svoju utakmicu života, a uz sve to treba imati i određenu dozu sreće. Sinoć su mnogi naši igrači i odigrali utakmicu života, ali nam je očito nedostajalo i malo sreće.

Španjolaca je u Gdanjsku bilo puno više nego Talijana u Poznanju, pa je navijačka atmosfera prije utakmice bila fantastična. Oni u navijanje idu kao u karneval, pa je među navijačima bilo i toreadora i raznih drugih iberijskih likova. Moje najveće razočaranje ipak su Poljaci. Organizacija prvenstva je bila besprijekorna, zemlja je kulturna i na svakom kraju se vidi napredak koji im je donijelo članstvo u EU, ali navijačka kultura im je nikakva.

Pazite, oni dođu na utakmicu na kojoj ne igra njihova zemlja i počnu navijati: Poljska, Poljska! Igraju Hrvatska i Italija i trećina stadiona skandira Poljskoj. Meni je to čisti kretenizam. A još gore od toga je kada na sebe navuku navijačke revizite druge zemlje i počnu navijati za nju. Zar nema gore slike od navijača u kockastom dresu s poljskom facom i Lech Walesa brkovima?!

Daju Španjolci gol, a Poljaci u ekstazi kao da ih je Franco oslobodio od Brežnjeva. Možete li zamisliti scenu u kojoj njemački, talijanski ili engleski navijač navuče na sebe španjolski dres i svršava na svaki španjolski gol?! To ne bi učinio ni Hrvat, iako smo za razliku od Poljaka mali narod. Ima nas deset puta manje od njih, ali smo deset puta ponosniji. (Iz Poljske: Nenad Čakić)