Danko Družijanić: Istraživačkim novinarstvom u Hrvatskoj se još uvijek nije moguće baviti
Konferencija o istraživačkom novinarstvu i zaštiti podataka u Jugoistočnoj Europi započela je 30. svibnja u pulskom Domu hrvatskih branitelja.
Konferenciju u cilju promidžbe istraživačkog novinarstva i novinarske neovisnosti u Jugoistočnoj Europi uz poštivanje načela zaštite podataka suorganiziraju Tajništvo Vijeća za regionalnu suradnju (RCC), Centar za sigurnosnu suradnju – RACVIAC, Europska udruga javnih servisa Jugoistočne Europe i Hrvatska radiotelevizija.
Dvodnevni skup analizira odnos između javnih servisa i sigurnosnih institucija, ulogu medija u upravljanju krizom, razgovara se o načelima zaštite podataka, promicanju standarde slobode izražavanja te potiče pluralizam medija i pruža potporu suradnji javnih servisa i državnih institucija iz regije.
O istraživačkom novinarstvu u Hrvatskoj tom sam prigodom razgovarala s Dankom Družijanićem, novinarom HRT-a i nekadašnjim glasnogovornikom te medijske kuće.
*Može li se novinar u Hrvatskoj danas baviti istraživačkim novinarstvom?
- Znamo da je u nedavnoj prošlosti dobar dio novinara koji se bavio istraživačkim novinarstvom ili bio u poziciji da objavljuje informacije koje su vodile ka tome da se nešto razotkrije ili postavlja pitanja koja su vodila ka tome da se razotkriju informacije od javnog interesa, mnogi bili pod raznim oblicima pritisaka, micani, stavljani u stranu pa čak i micani s posla, iz novinarstva uopće. A bilo je i fizičkih napada. Vjerujem da su vani institucije više bazirane da štite interes javnosti iako svugdje postoje različiti oblici pritiska na novinare.
No, ono što je bitno za ovu konferenciju, je to što se ne radi samo o istraživačkom novinarstvu iako je ono, naravno, najviše povezano sa sigurnosnim tj. zaštićenim informacijama, ja mislim da je kod nas bitno da se razvije svijest što je prava uloga medija i koja su to područja gdje mediji kontroliraju vlast, administrativne pa i određene službe koje se služe sigurnosnim podacima. I naravno, da smo sigurni da nema nadzora, uplitanja kontrole tih službi u novinarstvo i slično.
*Može li novinar danas dobit privilegiju da mjesecima istražuje neku priču?
- Ja nisam čuo slučaj da je netko mjesecima istraživao, pogotovo ne u mojoj medijskoj kući. Nije to slučaj samo u novinarstvu. Meni nedostaje da u ovoj situaciji koju imamo u Hrvatskoj i gdje se dosta toga raspetljalo, da nismo vidjeli ni jedan dokumentarac o nekom od ovih visoko profiliranih slučajeva. Na stranim televizijama ima filmova o financijskim malverzacijama, kako je došlo do krize, što su radili bankari… Svi oni koji možda nisu došli do suda, ali su ih novinari ili dokumentaristi propitkivali, a to je istraživačko novinarstvo. Pogotovo ono televizijsko kojega kod nas nema – situacije da se netko razotkrio ili da se tragalo za njima.
Mi nemamo tradiciju toga, još postoje brane, autocenzure, u društvu još uvijek postoje sile koje takav rad otežavaju i gdje se zaista vrlo teško dolazi u poziciju da novinar dobije na raspolaganje mjesece rada i podršku redakcije u tome.
*Možemo li očekivati promjene?
- Promjene se događaju, ali jako sporo, presporo. U ovoj zemlji ono za što trebaju godine, traje desetljećima. Ali možda tako i mora biti. (Tekst i foto: Paola Albertini)
