Jakovčić: Križat ću divlju istarsku i pitomu austrijsku ružu i stvoriti novi suvenir Istre

Tko god me dobro poznaje, zna da sam u poslu koji radim u posljednjih 20 godina lansirao stotine malih i velikih ideja za razvoj Istre, a kako mašta nije vezana samo za politiku već i za život, evo ga ja polako mijenjam u drugome smjeru. Kako se više na ovaj način ne želim angažirati u politici, moram pronaći model kako živjeti od nečega novog – rekao je Ivan Jakovčić za Večernji list.

Istarski župan broji posljednje mjesece na toj funkciji i baca se na realizaciju svojih ideja o uzgoju ruža, dizajniranju urbane kamene opreme i proizvodnji bezalkoholnog gaziranog osvježavajućeg pića. Neće, kaže, ništa pustiti za sobom, jer ostaje živjeti u Istri, za njega najljepšem mjestu na svijetu, no priznaje da je o napuštanju politike u nekoliko navrata i prije razmišljao. Ovaj je put ipak donio konačnu odluku.

– Sada sam siguran da je to taj trenutak. Mandat župana odradit ću savjesno i odgovorno do kraja svibnja iduće godine. Nakon izbora na ovoj će funkciji biti netko drugi i ja ću svome nasljedniku ili nasljednici svakako pomoći u preuzimanju dužnosti – ističe Jakovčić, koji je svojom političkom karijerom osobito zadovoljan. No, sa 55 godina, ponavlja, vrijeme je odluke.

– Čovjek dođe u situaciju, naročito nakon tako dugog vremena intenzivnog bavljenja politikom, da razmišlja treba li učiniti neke druge korake. Ili još 10-ak godina ostati u politici, koliko ću, vjerujem, imati snage i energije, ili to preusmjeriti u nešto drugo. U ovom trenutku mislim da je vrijeme da se okrenem sebi – kaže Jakovčić.

Dvojbu o ostanku u politici imao je još 90-ih kada se njemu i njegovim najbližima, otkriva, često prijetilo smrću. Drugi je put razmišljao nakon izlaska iz Račanove vlade. I tada se pitao ima li smisla, a onda je uslijedilo dugo razdoblje koje je, ocjenjuje, bilo dinamično i sadržajno.

– Svemu jednom dođe kraj, pa tako i mom bavljenju politikom – dodaje.

No, od dobrobiti Istre, ističe, nikada ne odustaje, pa će u tome ubuduće sudjelovati kao poduzetnik koji će se koncentrirati na projekte koji nose njegov potpis. Prvi je korak zapravo učinio još davno, kada je krenuo u obnovu svoga sela Sv. Juraj. Uređenje još traje i bit će, nada se, završeno do kraja godine.

- Svojedobno sam silno želio baviti se proizvodnjom vina i maslinova ulja, ali isključivo zato što sam u politici, neki neodgovorni pojedinci u institucijama ove države nisu mi do današnjeg dana omogućili kupnju državnog poljoprivrednog zemljišta koje je zapušteno, što je katastrofa. I nedopustivo je da jedna ili dvije osobe drže tisuće istarskih poljoprivrednika kao taoce – kaže Jakovčić.

Osobito se veseli uzgoju za njega najljepšeg cvijeta na svijetu.

– Zaljubljen sam u ruže. Ovog sam ih proljeća zasadio stotinjak, a na jesen kanim još nekoliko stotina. Namjeravam se baviti križanjem jedne divlje, autentične istarske ruže i gradske bečke, Stadt Wien Rose. Kreirat ću novu vrstu i nazvati je Istarska ruža. Ako uspijem uzgojiti dovoljno kvalitetnu ružu, nadam se da će postati i novi suvenir Istre – govori Jakovčić i dodaje kako vrlo dobro zna koliko je križanje zahtjevno, pa se već naveliko priprema.

– Naravno, to je riskantan proces i nikada nije sigurno hoće li uspjeti. Razgovarao sam s uglednim vrtlarima u Hrvatskoj i Austriji, prikupljam savjete, prijedloge, ali ću o ključnim potezima odlučivati sam – jasan je.

U dizajniranju urbane kamene opreme okušao se još prije 15 godina, a sada će, najavljuje, svoju ideju proširiti. Bitna mu je pritom i promocija istarskog kamena koji je korišten i prilikom gradnje Venecije, zbog čega je svjetski poznat.

– Dizajniranjem stolaca, stolova, klupica dajem kamenu dodatnu vrijednost. Vjerujem da će biti zanimljivo za obiteljske kuće, rive, šetnice uz more – kaže Jakovčić, a na pitanje o proizvodnji bezalkoholnoga pića, koje će, priznaje, biti njegov glavni poslovni interes, ostaje tajnovit. Iako se na poluotoku već obilno šuška da je riječ o nekom tradicionalnom napitku, on otkriva tek kako će za nekoliko dana biti njegova promocija.

Što se tiče reakcija na najavu odlaska iz politike, kaže kako su ga najviše iznenadili građani koje susreće.

– Na neki su način izrazili malu zabrinutost za budućnost Istre i naše stranke, što, naravno, nema nikakve veze s mojim odlaskom. Istra je stabilna, IDS je stabilan i nikakvih velikih promjena ne očekujem. Istina je da će to donijeti nove političke situacije u Istri jer ne želim biti lažno skroman i reći da sam ja nebitan, ali s druge strane nisam toliko bitan da se mojim odlaskom sve mijenja, to nije tako. Treba pokušati naći svoje mjesto pod zvijezdama. Evo, ja pokušavam 55 godina i do sada sam, čini mi se, uspijevao pronaći pravo mjesto pa vjerujem da će tako biti i ubuduće – kazao je Jakovčić za Večernji list.

Jakovčić piše prvi roman radnog naslova “Vježbanje života 2”

Kako je odustao od znanstvenog napredovanja, odlučio se, zasad samo u natuknicama, pisati roman radnog naslova “Vježbanje života 2”, a u njemu su dva glavna lika, El Mulo di Parenzo i Prdac. Još u srednjoj školi Jakovčić je bio nadareni pjesnik, no okušao se i u prozi. U pisanju ga je bodrio, kaže, jedan od najuglednijih hrvatskih prevoditelja. Nakon završene ekonomije otišao je daleko od književnosti, za razliku od, prisjeća se, nesretno stradalog prijatelja Ede Budiše, koji je bio poznati prozaist.