SDP odlučio: IDS nije gospodar Istre, nećemo im se uklanjati s puta

Dva puta u tjedan dana Ratko Čačić bacio je rukavicu u lice premijeru Zoranu Milanoviću. Prvo je na saboru svoje stranke ustvrdio da za Hrvatsku boljeg rješenja od HNS-a nema. Zatim se u mamut intervjuu Globusu postavio kao konkurent SDP-u. Detaljno je elaborirao kako će spriječiti Milanovića da mu otme zasluge. S druge strane, vladajuću je  koaliciju zaljuljao i IDS, piše Jutarnji list.

Šef IDS-a Ivan Jakovčić maksimalno je zašiljio retoriku. Javno optužuje za izdaju i tvrdi kako „očito nisu za suradnju“. Čini se kao da Kukuriku koaliciji prijeti raspad, da  je počela pucati po šavovima, da se ozbiljne pukotine više ne daju sakriti. Hoće li se ponoviti udes prve SDP-ove, Račanove vlade, koja je više energije potrošila da se održi na okupu nego da odradi povjereni joj posao. 

Problemi HNS-ova i IDS-ova ponašanja nisu isti i nisu jednakovrijedni. Postoji značajna razlika u veličini stranaka. Postoji i razlika u važnosti za vladajuću koaliciju. HNS je prvi partner SDP-a. Čačić je s razlogom dobio funkciju prvog potpredsjednika  Vlade, do koje mu je neukusno mnogo stalo. Bez osovine SDP-HNS nema ni Kukuriku arhitekture. Na tom je strateškom partnerstvu građen pobjednički blok. U Milanovićevoj vladi HNS je zadužio neke od ključnih resora, preuzeo  je neke od najtežih poslova. Između premijera i njegova prvog potpredsjednika, tvrde obojica, suradnja je odlična, u komunikaciji nema nikakvih problema, postoji velika mjera suglasnosti. (…)

Ako je suradnja između SDP-ovih i HNS-ovih prvaka korektna i potpuno zadovoljavajuća, neki će reći čak i uzorna, čemu onda služe Čačićevi verbalni ispadi? Za njegove eskapade, koje djeluju  kao provokacije, nemoguće je naći bilo kakav racionalan razlog. Ali se u njima mogu  prepoznati nerealizirane ambicije i kompleksi male strane.  Čačić se ponaša kao da je on, a ne Milanović hrvatski premijer zato što o tom položaju godinama sanja. Nikad to nije skrivao. Kad svoj HNS proglašava po snazi i odlučnosti prvom hrvatskom strankom, kad u intervjuu Globusu govori da je po broju članova druga stranka u državi – premda mora znati da se veličina stranke ne mjeri po brojnosti članstva nego po izbornim rezultatima – Čačić prvenstveno svjedoči o vlastitim frustracijama. Njegovi PR stručnjaci morali bi ga upozoriti da svojim, javnosti nesimpatičnim, nastupom ne pomaže nego odmaže i sebi i partiji. Recentni pad HNS-ova rejtinga ispod izbornog praga ide isključivo na njegovu dušu.

Unatoč svađalački intoniranoj retorici Kukuriku koaliciji ne prijeti nikakav raspad. SDP i HNS neće se razići jer ih tvrdo povezuje zajednički interes. Čačić zna matematiku. Jasno mu je da bez Milanovića nikad ne bi mogao dobaciti do Banskih dvora. Još manje dobiti poziciju odmah do premijera. Bez Kukuriku koalicije mogao bi računati tek na status neshvaćenog i nerealiziranog genija. Ali i Vladi trebaju njegove sposobnosti. Milanović cijeni njegova znanja i energiju buldožera, o prvom od svoji suradnika uvijek govori u superlativu, piše Jutarnji list. (…)

Problem svježe zategnutih odnosa  između SDP-a i IDS-a posve je drukčije prirode. Za Kukuriku koaliciju IDS je važan kao određeni politički začin, nikako kao poluga bez koje se ne može. Usto, stranka je oduvijek pokazivala komotan odnos prema koalicijskim obavezama i manjak lojalnosti. Račanovu vladu prva je napustila, čim su počele pripreme za lokalne izbore. Šef IDS-a Ivan Jakovčić u predizbornoj kampanji na projektu Brijuni rivijera srdačno je paradirao s bivšom premijerkom Jadrankom Kosor, posve ravnodušan prema činjenici da njegovo ponašanje HDZ koristi kao dokaz da Kukuriku nije ni ozbiljna ni čvrsta građevina. Premda je Milanović želio da u svojoj vladi ima šefove svih stranaka koalicije, Jakovčića to nije zanimalo. Njegov potpredsjednik i IDS-ov najeksponiraniji zastupnik Damir Kajin izvoljeva se ponašati kao da nije dio vladajuće garniture. Kritizirao je Vladino povećanje PDV-a, uzeo privilegiranu mirovinu…

Odnosi su se naglo zaoštrili nakon što je gradonačelnik Umaga Vili Bassanese nedavno odlučio da će sa svojom nezavisnom listom pristupiti SDP-u. Njihov ulazak u stranku s kojom IDS koalira na nacionalnoj razini toliko je razljutio Jakovčića da je javno i otvoreno krenuo protiv SDP-a. U jednom intervjuu optužio je Milanovića da mijenja politiku prema IDS-u, da se odlučio za prekid suradnje “u upravljanju Istrom“, čak da je taj obrat u SDP-ovoj politici bio „jasan već prije parlamentarnih izbora“.

Međutim, u zahlađenju odnosa, što je javnosti manje poznato, određenu ulogu su imale i Jakovčićeve ambicije da svoju političku karijeru nastavi u Bruxellesu. Istarski je župan o tome govorio u više navrata. O tome je nedavno razgovarao i s premijerom i jako je razočaran rezultatom svoga lobiranja. Iz krugova bliskih Jakovčiću saznali smo da je pokazao želju da se nađe na listi imena koja je Sabor nedavno odredio za promatrače u Europskom parlamentu. Navodno je takvo rješenje SDP uvjetovao određenom kompenzacijom: tražio je mjesto gradonačelnika Pule.

Iz krugova bliskih premijeru Milanoviću tvrde, pak, da se razgovor odvijao posve drukčije. Da se Jakovčić kao župan nikako nije mogao naći među saborskim zastupnicima određenim za  Bruxelles. Šef IDS-a izrazio je, tvrde, svoju zainteresiranost ne za mjesto euro-promatrača, nego za mandat euro-parlamentarca, koji će se u Hrvatskoj vjerojatno birati dogodine, istodobno s provođenjem lokalnih izbora. Ta se Jakovčićeva ambicija bez njegova stavljanja na SDP-ovu listu vjerojatno ne može realizirati. I tu se onda pojavljuje problem modela suradnje SDP-a i IDS-a na lokanim izborima. To je točka na kojoj dvije stranke ne nalaze zajednički jezik. Zasad.

SDP je na lokalnim izborima spreman podržati IDS-ova kandidata za župana, ali na nižoj razini ne bježi od konkurentskih odnosa, pogotovo budu li apetiti Jakovčićeve stranke nerazumno golemi. „Nećemo im se uklanjati s puta. Tapiju na gradove i općine ne možemo im priznati, kako bi u IDS-u htjeli“, kaže visokorangirani izvor u SDP-u.  U tom kontekstu Milanovićeva će stranka vjerojatno imati i svog kandidata za gradonačelnika Pule. Mladi saborski zastupnik Peđa Grbin –Veli Jože, kako ga zovu – mogao bi se pojaviti u toj ulozi, što je šefa IDS-a toliko naljutilo da ga je nazvao „SDP-ovim političkim komesarom za Istru“, na liniji role kakvu su, po njemu, svojedobno igrali Tomac ili Arlović. IDS se ponaša kao da polaže pravo na Istru i od partnera očekuje da ga priznaju kao gospodara zemlje s one strane Učke. Nacionalna razina nije mu važna.

Zato i interese na lokalnim izborima pretpostavlja svojoj participaciji u Kukuriku koaliciji,. Razloga za nervozu nije da nema: IDS-ovoj dominaciji u Istri SDP predstavlja jedinu ozbiljnu konkurenciju. Dođe li zaista do takve utakmice na lokalnim izborima, teško je vjerovati da će to ostati bez posljedica po koaliciju na nacionalnoj razini.

Suprotno opetovanim najavama ojađene i sve manje relevantne HDZ-ove šefice Jadranke kosor da će se Kukuriku raspasti i da su prijevremeni izbori neminovni, za takav scenarij nema šanse. Petarde koje premijeru Milanoviću HNS povremeno baca u lice ne mogu izazvati veliki potres, između ostalog i zbog u SDP-u dogovorene taktike da se na njih neće odgovarati. Neće se odgovarati ni na Jakovčićeve oštre invektive. Iskre će uvijek frcnuti, ali bez dodatnog  loženja same se gase. Premda možda ipak nije realno očekivati da će Kukuriku do kraja mandata dotjerati u istom sastavu.

Promjene i preslagivanja u vladajućim koalicijama, pogotovo u tegobnim i zahtjevnim vremenima, kakva su današnja, nisu posve nemoguća, čak ni nepoželjna. Dođe li zaista do nekih pomjeranja, nikako ne znači da treba svirati kraj Kukuriku projekta. Ako netko i otpadne, Milanović neće imati problema da prazninu popuni novim partnerima. Pred njegovim vratima zasad vlada prilična gužva. A ni oni koji su već unutra zapravo se ne žele odreći pobjedničkog društva. Dok ga takvim bude smatrala hrvatska javnost, piše Jutarnji list.