Reagiranje Davorke Smoković: U mom mandatu ni jedan slučaj nije završio u ladici, pa tako ni kuća u Rapcu

Poštovani, dana 9.siječnja 2012. u 11.21.44 sati na vašemu portalu Istarski.hr, među komentarima teksta pod naslovom „Svaki dužnosnik može odgovarati ako građaninu uskrati pristup nekoj informaciji“, objavljen je komentar pod lozinkom „ak“ u kojemu se navode neistine u dijelu u kojemu se mene osobno spominje kao i Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, pa na temelju čl. 40. st. 1.,2. i 3. Zakona o medijima tražim da objavite ispravak tih informacija.

Naime, u prijepornom tekstu, odnosno komentaru, navodi se: „…Općinsko državno odvjetništvo Pazin, kojeg je tada vodila sada nepravomoćna osuđenica na zatvorsku kaznu Davorka Smoković, tada Sulić, zastupala je interese RH u tom predmetu i vidi (ovdje je nešto nejasno, op.a.) da je po presudama „stručnog“ opunomoćenog vještaka kuća procijenjena na 33.655,00 EUR, dakle sve ukupno to vrijedi manje od 47.000,00 EUR, što i običan laik zna procijeniti da nije realna vrijednost za kuću dvokatnicu… Tim činjenicama - prijevarom se nije bavilo ni državno odvjetništvo, ni suci koji su to sudili a imali su sve to „u papirima“ na stolu ispred sebe, na osnovi toga su donosili presude… To su do sada imali u rukama desetak sudaca općinskog i županijskog suda, državno odvjetništvo u Pazinu… i do danas baš nitko nije učinio ništa u vezi s tim.“

S obzirom da sam osobno prozvana ja, ali i državno odvjetništvo kojemu sam bila na čelu, pa time bila i odgovorna za rad tog tijela (i u tom dijelu se i očitujem na rad državnog odvjetništva), a ovdje se iznose neistine, to sam pozvana reagirati.

Dakle, točno je da sam ja u vrijeme u kojemu je pokrenut građanski postupak na sudu u svezi predmetnog slučaja bila na čelu Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu. Kako se radi o građanskom parničnom postupku koji se vodi na sudu i koji je javan, to ga i ja smijem komentirati. Neistina je da Općinsko državno odvjetništvo iz Pazina na predmetnom slučaju nije poduzelo ništa. I sam komentator „ak“ kaže, proturječno samome sebi, da sam zastupala interese RH u tome predmetu.

Dakle, nešto se na tome radilo ili još radi (ako nema pravomoćne presude) i to ne nešto, nego je pokrenut parnični postupak pred nadležnim sudom. To nisam radila ja osobno, jer ja sam vodila i radila kaznene predmete, nego su to radile moje zamjenice iz građanskog odjela jer takva pravna stvar spada u taj odjel. Osobno sam, kao državna odvjetnica imala uvid u taj predmet i bila sam upoznata s njegovim tijekom. Izričito mogu ovdje i sada reći da je Općinsko državno odvjetništvo iz Pazina bilo vrlo ustrajno i agilno u postupanju u tom predmetu i vjerujem da je poduzeto sve što se po zakonu moglo poduzeti, a drugo je pitanje jesu li svi ili neki zadovoljni sudskim presudama.

Što se tiče stvari koje se ovdje označavaju kao prijevara i kriminal i tome slično, jer nije ovo prvi put da se mene proziva u svezi ovog slučaja, čim su do mene kao državne odvjetnice došla saznanja, a došla su kroz uvid u građanski predmet u toj pravnoj stvari, kroz primljene pismene podneske građana, a i još na neke druge načine, ja sam u najkraćem roku (čim sam sakupila dovoljno za to potrebnog materijala, jer nije to tako jednostavno kao što se nekome sa strane čini, nekad nešto može biti nemoralno, nepravedno, pa i nepošteno, ali nije protuzakonito), upravo u svezi tog predmeta o svim svojim saznanjima izvijestila sebi nadređeno više državno odvjetništvo, tj. Županijsko državno odvjetništvo u Puli kao stvarno i mjesno nadležno državno odvjetništvo za postupanje u tom predmetu.

Pritom sada izričito naglašavam da ne govorim sada i ni na koji način ne upirem na ništa i nikog konkretno je li se u tom predmetu itko vodio kao osumnjičenik ili se predmet razmatrao u obliku obavijesti. Samo hoću reći da je Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu u vremenu u kojemu sam mu ja bila na čelu, poduzelo sve u skladu sa zakonom u rečenom predmetu koji, usput, više i nije tako tajan jer je o istoj stvari raspravljao i Saborski odbor za sprječavanje sukoba interesa.

Mogu reći i to da sam osobno i više puta upravo na tu temu sudjelovala na sastancima i u Policijskoj upravi istarskoj u Puli i u Županijskom državnom odvjetništvu u Puli. Dakle, odluka u tom dijelu i tom aspektu ovoga slučaja nije bila na meni i ja nisam bila nadležna za to. Kao niti jedna druga prijava i kao niti jedno saznanje sa sumnjom na kazneno djelo ili eventualne sumnje na nezakonitost, tako meni niti predmetni slučaj nije ostao sakriven ili „pospremljen“ negdje u nekoj ladici. Kako u tom, tako i u svakom drugom slučaju.

I ako je „ak“ podnio kaznenu prijavu u svezi ovog slučaja, onda on mora ili je već morao dobiti i odgovor, tj. obavijest od nadležnog državnog odvjetništva koje je prijavu rješavalo (a to je ono koje je stvarno i mjesno nadležno), a u kojoj obavijesti mu mora pisati je li po toj kaznenoj prijavi nastavljeno postupanje u smislu da je zatražena istraga ili je podignuta optužnica ili je prijava odbačena.

U ovom posljednjem slučaju (odbačaj) mora dobiti i pouku da ima pravo, u roku od osam dana od dana primitka te obavijesti, sam preuzeti kazneni progon. Primitak takve obavijesti čak mora potpisati pošti kao osobnu dostavu jer od toga dana mu teče prekluzivni rok za preuzimanje progona.

Možda sam baš zato, zbog takvog nepristranog postupanja i zato što sam registrirala sve što sam čula, vidjela, saznala, danas „nepravomoćna osuđenica“ kako kaže komentator „ak“, ali i o tom predmetu i još mnogima drugima, ja ću javno progovoriti kad za to dođe vrijeme, pa će se puno toga razotkriti i biti poznatije. I jedna pouka „ak-u“: u kaznenom pravu ne postoji izričaj „ nepravomoćan osuđenik“.

Kako se ovakvim neistinitim iznošenja informacija meni osobno čini šteta, pa i kleveće me se, a to je kazneno djelo, to tražim da u skladu s čl.41. Zakona o medijima objavite ovaj moj ispravak informacije. (Davorka Smoković)