Zahvaljujući HNL transferu za njih je čula cijela zemlja. A sada dobivaju teren po UEFA standardima
Nakon prošlogodišnje trećeligaške sezone u kojoj su bili u donjem dijelu ljestvice, nitko nije očekivao kako će nogometaši Buja prezimiti u samom vrhu ovog natjecanja. Momčad Ivana Brečevića u jesenskom je dijelu prvenstva zauzela četvrto mjesto sa samo četiri boda zaostatka za vodećim Halubjanom i naravno kako se možda na kraju može postići novi povijesni rezultat ‘zelenih’ sa sjeverozapada istarskog poluotoka.
- Uvijek se nadaš najboljem i igraš svaku utakmicu da pobijediš. Istina je da nismo očekivali da ćemo biti na tako visokoj poziciji, jer smo imali dosta izazova u samim pripremama uoči prvenstva. Nadamo se nastaviti u tom tonu, no biti će teško jer u ovom zimskom periodu nemamo adekvatne uvjete za trening i moramo dosat improvizirati. Tijekom zime smo nažalost zbog puno kiše imali jako teške uvjete i umjesto nogometa morali smo se više bazirati na fizičkom dijelu spreme. Falit će nam sigurno lopta i zbog toga ćemo sigurno biti u poteškoćama prva tri kola - rekao je o dosadašnjem periodu priprema trener Buja Ivan Brečević.
A loši uvjeti za treninge s ovom će zimom za bujske nogometaše napokon postati povijest. Grad je u proteklom razdoblju na pomoćnom terenu ugradio novu modernu i mobilno upravljivu javnu rasvjetu, a u tijeku je javna nabava uređenja i izgradnje novog terena s umjetnom travom po najstrožim UEFA-inim standardima pa će Buje dobiti uvjete kakvim se može pohvaliti malo koja druga sredina.
- Biti će to napokon kako spada i tu moramo zahvaliti Gradu Bujama na svemu što su napravili da napokon imamo uvjete kakve traži jedan takav kolektiv. Mi jesmo amaterski klub, ali ovaj rang natjecanja nas prisiljava da se trebamo ponašati gotovo kao profesionalci da bi sve funkcioniralo kako treba. Imamo 120 igrača o kojima brine dvadesetak trenera i to je jako veliki pogon. Drago mi je što ćemo ubrzo krenuti i u rekonstrukciju klupskih prostorija i svlačionica, koji su stradali u velikoj poplavi još 2010. godine i sada traže potpuno uređenje. Nikako ne mogu prežaliti da smo tada izgubili cjelokupnu klupsku arhivu i dokumentaciju. save je bilo puno blata i nismo imali što spasiti, nadodaje Paolo Barbo, nezaobilazna figura bujskog nogometa posljednjih petnaestak godina, s kojim smo u društvu predsjednika kluba Danijela Fabca porazgovarali o nogometnim aktualnostima u Bujama.
A uz kvalitetnu infrastrukturu za dobar rezultat potreban je i kadar. U bujskim redovima tijekom ove zime u tom dijelu nije bilo velikih promjena.
- Ostali smo svi na okupu, osim Saha Cherna, koji je otišao u Rijeku i imamo se pravo nadati da možemo i na proljeće nastaviti tim tempom. Imamo neke igrače na probi za koje ćemo vidjeti hoće li nam biti od pomoći. Uz to razgovarali smo s još nekim igračima no njihovi sadašnji klubovi im ne daju papire i morati ćemo te prelaske ostaviti za ljeto. Cherno je bio mlađi igrač i sigurno jedan od TOP 10 igrača njegovog godišta u ovom trenutku u Istri. Teško će ga biti zamijeniti no mislim da smo na napadačkim pozicijama dobro pokriveni. Sada su i drugi dečki vidjeli da je moguće iz naše sredine ostvariti transfer u višu ligu i sigurno imaju motiv više da se dodatno nametnu u proljetnom dijelu. Ne mora to biti HNL, već koji rang više. No za razliku od drugih momčadi na raspolaganju imamo dvadesetak igrača što je možda premalo za taj rang i sigurno je kako će zdravstveni bilten krojiti naše ambicije i mogućnosti, dodaje Brečević.
Dvadesetogodišnji Gambijac Saho Cherno i njegov ovozimski transfer u Rijeku razlog je zbog čega su za malog bujskog trećeligaša čuli u cijeloj zemlji. Cherno je uz Badaru Secka, osamnaestogodišnjeg Senegalca ovoga ljeta pristigao među ‘zelene’ i pokazao na trećeligaškim travnjacima kako je prava klasa čak i za više rangove natjecanja, s obzirom da je između ostaloga prošao i kroz omladinske pogone Fenerbahčea i Bologne.
- Doveli smo ga kao prvotimca, no kako smo imali tri stranca, a prema pravilima mogu igrati samo dva, on je na početku ostao ‘po strani’. Kasnije se vidjelo da je klasa i dobio je prednost pred ostalima. Kod nas je došao zahvaljujući njegovom menadžeru, koji je naš poznanik. Bio je na probi u Istri 1961 i Uljaniku koji su imali već veliki broj stranaca pa su tako stigli do nas. Moramo priznati da na početku nismo bili spremni na to, s obzirom da je trebalo osigurati radne dozvole, što je iz Gambije bilo teže nego iz nekih drugih zemalja iz kojih smo imali strance, kažu nam Paolo i Danijel.
Put ovog dvadesetogodišnjeg gambijskog napadača do Rijeke došao je vrlo nenadano i brzo.
- Dok smo bili na zimskoj pauzi kako ne bi bili bez treninga vozili smo ih da treniraju s Istrom 1961 i Rijekom. Riječani su vjerojatno nešto načuli o njima na Rujevici su proveli cijeli prosinac i dio siječnja. Na kraju zbog prikazanih rezultata na testovima odlučili su se za Chernog. Mi smo mu naravno izašli u susret jer smo svjesni da nije došao iz Afrike da bi igrao za Buje, već da napravi iskorak u karijeri i oproba se u profesionalnom nogometu, dodaje Barbo.
Na svakom kutku u klubu vidljiva je i njihova suradnja s talijanskim prvoligašem Hellas Veronom.
- S Veronom smo polako izgubili kontakte. Neko vrijeme je to dobro funkcionirali, no za sve to treba izdvojiti popriličan novac i polako je ta suradnja zamrla, kaže Barbo.
Odlični rezultati u ovoj sezoni svakako su razvukli osmjeh na lica i klupskih čelnika, koji su također, poput njihovog trenera oprezni u najavama proljetnog dijela.
- Naravno da bi bilo lijepo osvojiti pehar i to nam je sigurno cilj, ukoliko budemo nastavili ovakvim tempom. No, nemamo ambicije ići u veći rang. Istra sada ima dva drugoligaša i oni se muče u toj konkurenciji, a naše okruženje sigurno ne bi moglo podnijeti takve povećane izdatke. Isto tako to zahtijeva i gotovo profesionalni status igrača što si u ovom trenutku ne možemo priuštiti, dodaje Barbo.
Buje se već gotovo dvadeset godina natječu u trećeligaškoj konkurenciji, u njezinim najrazličitijim oblicima. U sezoni 2015/16 ispali su u županijsku ligu, no to je trajalo tek dvije sezone. Sjećaju se Buježi i Treće lige koja je sezala sve do zagrebačke regije, gdje su snage odmjerili sa nekad i sada prvoligaškim klubovima poput Segeste, Dubrave i ostalih.
- Posebno mi se u pamćenje urezalo naše gostovanje u zagrebačkoj Dubravi, gdje su se njihovi navijači Rebelsi smjestili točno iza naše klupe i počeli nam pjevati talijansku himnu, kada su čuli da pričamo na talijanskom jeziku. Bilo je to jako simpatično i nimalo zlonamjerno, dodao je Barbo.
Autor
