Aldo Sošić pokazao nam je prvu regionalnu kartu Istre. 'Još me drži istraživački nerv'
Aldo Sošić, vjerojatno jedini doktor geodetskih nauka u Istri, nakon odlaska u mirovinu sistematizira svoju bogatu građu prikupljenu dugogodišnjim istraživanjima. Uz vođenje rovinjskog odjela, potom do mirovine pročelnika Područnog ureda za katastar Pula on je, naime, svo svoje slobodno vrijeme posvetio znanstvenom, istraživačkom i publicističkom radu, po čemu je najznačajniji suvremeni autor iz geodezije ne samo na istarskom području već i šire.
Autor je četrdesetak znanstvenih i publicističkih radova, posebno iz povijesti geodezije u Istri i Hrvatskoj, pokretač i dugogodišnji urednik popularno znanstvenog časopisa Istarski geodet Udruge geodeta Istre. Za svoj stručni i znanstveni rad, posebno popularizaciju geodetske znanosti, pred dvije godine dobio je nagradu za životno djelo - Zlatni globus Hrvatskog geodetskog društva.
„Sklonost pisanju i istraživanju stekao sam još za školovanja na rovinjskoj Gimnaziji. Prvi moj uradak bio je duplerica o povijesti, narodnim predajama i pjesmama rodne Kontrade, skupini naselja i zaselaka oko Sošići, objavljena u Istarskom borcu 1972. godine. Posebno me zanimala stara kartografija, pa sam zbog toga odlučio studirati geodeziju. Još uvijek me drži taj nerv, pa sada u mirovini sređujem građu koju sam prikupljao tijekom rada u struci i u slobodno vrijeme, pa bih najvrijednije od toga volio ukoričiti u knjizi“, kaže Sošić.
Kartografi Istre
Sošićevo kapitalno djelo je magistarski rad iz 1996. „Kartografi Istre“. Ova Sošićeva studija prikazuje razvoj kartografije na našem području od pojave prvih karata do kraja prošlog stoljeća.
„Prvi kartografski prikaz Istre je isječak iz Pete karte Europe koju je izradio Klaudije Ptolomej (87.-150. poslije Kr.), starogrčki ili staroegipatski matematičar, geograf, astronom i astrolog, a čuva se u Vatikanskoj knjižnici. U povijesti istarske kartografije značajno mjesto ima Pietro Coppo, koji je 1525. izradio prvu regionalnu kartu Istre sa 296 toponima, a ova je postala temelj na kojem će stasati budući autori kartografskih prikaza. Nakon punih deset godina terenskog istraživanja i korištenja matematičkih osnova redovnik Janez Dizma Florijančić de Grienfeld je 1744. u Ljubljani objavio prvu vjerodostojnu kartu Istre. Slijedeću značajnu kartu Istre objavio je 1792. Giovanni Valle, koparski geograf, geodet i kartograf. U svoju kartu Valle je unio meridijansku mrežu, pa su je oponašali kasniji kartografi, ponajviše Giovanni Antonio De Capellaris, uz ostalo unijevši čak 954 toponima, putnu mrežu i poštanske postaje“, veli Sošić, pokazujući nam kopije ovih karata i nastavlja:
Ulaz u geodetsko europsko doba
„Za Istru je najznačajniji dolazak fratra Maura u samostan sv. Mihovila u Kloštru, na sjevernom rubu Limskog kanala. Fra Mauro je 1446. izradio najstariju poznatu topografsku kartu u Istri, prikazujući samostanske posjede. Ta se karta, koja se čuva u venecijanskom muzeju Correr, smatra prvim katastarskim prikazom na današnjem prostoru Hrvatske. Uz ostalo, fra Mauro je i autor znamenite velike karte svijeta iz 1460., u čijoj je izradi sudjelovao i franjevac Frane Cresanin, a smatra se da ju je za svojih istraživačkih putovanja prema Americi koristio i Kolumbo“, kaže Sošić.
Dodaje da je nakon objavljenih radova Giovannija Vallea Istra civilizacijski ušla u geodetsko europsko doba. Zakonom o katastru zemljišta cara Franje I iz 1817. u dvije slijedeće godine, 1818. i 1819., odvija se temeljita geodetska izmjera Istre pa su tada omeđene 462 ondašnje katastarske općine. Stari kartografi su najčešće stvarali karte izravnim boravkom na terenu ili koristeći oznake i kunfine lokalnih stanovnika koji su teren bolje poznavali. Stručni austrijski geodeti su pak krenuli na teren prenoseći mali geodetski stol, diopter i kompas. Detaljnom premjerom terena na svakoj je ucrtanoj čestici uz brojčanu oznaku upisano vlasništvo i kultura. Ovo je bio velik iskorak u moderno poimanje evidencije o nekretninama.
I svoj doktorski rad, obranjen na ljubljanskom Fakultetu za građevinarstvo i geodeziju, Aldo Sošić je posvetio kartografiji Istre, s posebnim osvrtom na razvoj kartografskog izražaja. Kronološkim praćenjem kartografskih izraza, analizirajući način prikaza pojedinih prirodnih i izgrađenih objekata u geografskom prostoru Istre Sošić je istraživao odnose između vrsta znakova koji tvore cjelinu pojedine karte.
Inicirao obilježje 45. paralele
Cjelokupna obrada kartografije Istre s prikazanog gledišta rađena je na temelju arhivskog istraživanja kartografskih zbirki u domovini i inozemstvu, a za građu iz 19. i 20. stoljeća objavljena je popis literature i kartografskih dokumenata. Ovo opsežno istraživanje prikazalo je razvoj kartografije Istre kroz stoljeća, posebno u posljednjim, kada je količina i kvaliteta karata naglo porasla. Uz to, dalo je osnovu i polazište svim budućim istraživanjima kartografije Istre, a rezultati su poslužili integraciji kartografije Poluotoka u šire kartografske prikaze.
Među ostalim, Sošić je stručni suradnik Istarske enciklopedije, autor i koautor brojnih turističkih karata, kad je riječ o Rovinju prvog šireg područja grada iz 1985. te potom 1988. cijele rovinjske rivijere. Surađivao je u postavljanju brojnih izložbi o katastru i kartografiji, od kojih su najznačajnije one u Državnom arhivu u Pazinu i iz Arhiva mapa za Istru i Dalmaciju u Splitu, Zagrebu i Rovinju te izložbe Austrijski katastar Istre, koji je uz veliko zanimanje medija i građanstva postavljena u bečkom Etnografskom muzeju Schloss Kittsee, a potom u Budimpešti i Puli.
Kad je riječ o publicističkim radovima Sošić je o povijesnim katastarskim mapama i turističkim kartama objavio nekoliko feljtona u Glasu Istre, napisao brojne članke u Istarskoj danici i za mikro lokacije u zbornicima pojedinih istarskih gradova i naselja te napose u časopisu Istarski geodet te slovenskom Geodetskom vestniku. Nadalje, o istoj tematici održao je brojna predavanja, od onih u lokalnim sredinama do hrvatskih kongresa o katastru. Promičući značaj i ulogu geodeta i geodezije u društvu dao je brojne intervjue za tiskovne i elektronske medije.
Aldo Sošić je i inicirao obilježavanju srednje paralele, koja odgovara 45. stupnju sjeverne geografske širine, a prolazi Istrom, otocima Krkom i Cresom i nastavlja dalje kopnom. U Istri je najpoznatije obilježje srednje paralele na odmorištu Bale uz autocestu Istarski ipsilon, na kojem je prema lociranju Alda Sošića postavljena skulptura Šime Vidulina s oznakom ove paralele.
Autor
