Gdje su nestale rakovice s juga Istre? Odgovor na to nemaju ni znanstvenici
Već godinama se u Istri rakovice love u vrlo malim količinama. Ove godine smo trebali čekati početak veljače da bismo na pulskoj peškariji ugledali prve primjerke. Jučer ih je na jednom štandu bilo svega nekoliko komada. Što se događa, gdje su nestale rakovice? Na to pitanje nitko ne zna odgovor. Ni ribari, ni znanstvenici. Mnogi su ribari zapravo odustali od lova na rakovice. Oni uporni ih, pak, više ne love u istarskom akvatoriju, nego južnije oko Cresa i Lošinja.
Potražnja ugostitelja za rakovicama je velika pa ribari nemaju problema s plasmanom ulova. Čak je i cijena prilično visoka, pogotovo ako uzmemo u obzir da je to nekada slovila kao siromaška hrana. Recimo, veliki raki, koji teže više od kilograma, dosežu cijenu od 20 eura po kili, dok se oni manji mogu naći za 15-ak eura.
Neki ugostitelji, doznajemo, zbog manjka ulova rakovica u Jadranu, ali i zbog redovite opskrbe koja ne kašljuca ni kad su loše vremenske prilike, posežu za uvoznima, na primjer iz Irske ili Engleske. No, kvaliteta je, kažu nam upućeni, ipak na strani jadranske rakovice, dok je cijena manje-više ista; eventualno su oni iz uvoza do pet posto jeftiniji.
"Godinama ih u istarskom akvatoriju nema, nešto malo oko Premanture, ali gotovo ništa. Nešto se lovi oko Krka, Paga, ali sve su to male količine. Ono malo što ulovimo odmah prodamo ugostiteljima", kaže nam jedan ribar sa sjevera Istre, koji je ostao vjeran izlovu rakovica iako je isplativost upitna.
Ribar s juga Istre, pak, kaže da su raki nestali onih godina kad je odjednom narastao broj hobotnica koje se njima hrane.
"Nekada sam toliko lovio rake da sam izbjegavao bacati mreže na mjestima gdje ih ima. Onda su se masovno pojavile hobotnice i otada ih više nema", priča nam. Ali sada više nema ni hobotnica u tolikom broju pa je nejasno zbog čega se to nije pozitivno odrazilo na brojnost rakovica. Naprotiv, raki se danas love manje no ikada.
Jedini koji mogu dati odgovor na pitanje što se dogodilo s rakovicama su znanstvenici, no izgleda da ni oni zasad nemaju objašnjenja. Dr. sc. Neven Iveša s Fakulteta prirodnih znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli kaže nam da je, prema znanstvenoj dokumentaciji o toj vrsti, Jadran, pogotovo akvatorij oko Pule, jedno od najvažnijih lovnih područja rakovica na sjevernom Mediteranu.
"Iako je ova vrsta gospodarski jako značajna, budući da se radi o, uz jastoga i hlapa, jednom od najvećih jadranskih dekapodnih rakova, nije joj pridodan znanstveni značaj kakav bi trebao pa danas ne znamo zbog čega se rakovica više ne lovi u onim količinama kao prije. Mi zapravo ni ne znamo je li se populacija doista smanjila ili rakovice naprosto nema u onim područjima gdje se tradicionalno lovila, kao što je to recimo bilo u akvatorijima oko Banjola i Premanture. U Hrvatskoj se time ozbiljnije bavio jedino pokojni biolog Zdravko Števčić koji ima objavljene znanstvene radove vezane za veliku rakovicu. Rakovica je jedan od najmanje istraženih dekapodnih rakova u Jadranu i zbog toga ne možemo dati odgovore na brojna pitanja. Žalosno je što nismo ulagali u znanje o toj vrsti koja obitava u našem moru jer bismo inače skupili podatke koji bi nam pomogli da je održimo i zaštitimo", iznosi Iveša poražavajuću činjenicu.
Pulski znanstvenik, dakle, može samo nagađati što je snašlo rakovicu u Jadranu.
"Literatura nam kaže da velika rakovica ima dosta komplicirani razvojni ciklus pa i to može biti razlog zašto je danas više nema u onoj količini kao nekada. Važno je znati da male rakovice od svega nekoliko centimetara obitavaju u obalnim vodama bogatima makroalgama, a činjenica je da mi sada živimo u vremenima njihovog izumiranja. Algi je sve manje. Razlog je vjerojatno zajednički utjecaj klimatskih promjena i čovjeka. Ali ne zato što mi konzumiramo alge, kao što to čine u nekim drugim zemljama, već je razlog naš negativan utjecaj na obalno područje. Zašto su alge bitne za rakovice? Pa zato što mladi primjerci u njima traže zaklon u najosjetljivijim prvim mjesecima života. Treba naglasiti da se mlade rakovice izuzetno malo kreću, svega nekoliko centimetara dnevno, za razliku od odraslih jedinki. Inače, rakovica svaki put kad promjeni oklop povećava svoju veličinu za čak 25 do 30 posto. Rakovica tek nakon dvije godine može nastanjivati muljevita, pješčana, duboka dna gdje je oklop štiti od predatora. Zato se mladi primjerci, koji nemaju tako čvrsti oklop, skrivaju među algama. S druge strane, mi danas svašta unosimo u more kroz ispuste, kanalizaciju, razne kemikalije, a vrlo malo znamo kakav to utjecaj ima na morski svijet, no možemo pretpostaviti da nije dobar. A možda krivca za nestajanje rakovice treba potražiti negdje drugdje, recimo u promjeni temperature mora koja joj ne odgovara za mrijest", zaključuje Iveša.
Autor
