Za višestoljetnu maslinu na stanciji nekadašnjih plemića, vlasniku nude lijep novac. 'Ma, nema tih para'
Nadomak Rovinjskog Sela iz pravca Turnine nalazi se toponim Stancija Milosa. Iz brojnih povijesnih izvora, posebno istraživanja rovinjskih povjesničara Giovannija Radossija i Antonija Paoleticha može se zaključiti da je to bio posjed ugledne rovinjske obitelji Milossa.
Prema predajama, kuća obitelji Milossa bila je jedna od najljepših u Rovinjskom Selu, neposredno uz Dom kulture. Na vratima pod terasom upisan je natpis ADIOC 1704., što je vjerojatno godina njene izgradnje. U ovoj kući, koja je kasnije bila u vlasništvu narodnjačke obitelji Brajković Žbičići, 1898. otvorena je hrvatska Narodna čitaonica oko koje su se okupljali narodnjaci ove i drugih obitelji.
Stara i ugledna obitelj Giorgija Milossa doselila se u Rovinj iz Oprtlja. Da je bila plemenitaška, svjedoči obiteljski grb. Kapetan Mattio za stečene zasluge prema mletačkoj vlasti odlikovan je 16. srpnja 1570. titulama grofa i viteza od Etelle za sebe i svoje potomke. Ove visoke titule potvrđene su kod vojvode Lodovica Manina 22. travnja 1789., s upisom u Zlatnu knjigu i povlasticama koje je to vitezu donosilo u mletačkoj vlasti.
Ubojstvo dobrotvora Milosse
Giorgio Milossa iz Portole oženio se Elenom Fabris, a prema kroničaru Antoniju Angeliniju bio je „izdajnički ranjen iz sačmarice 24. travnja 1833. od strane jednog od njegovih slugu i to upravo kada se spremao napustiti svoj dom u Rovinjskom Selu. Umro je nakon pet dana, a pokopan je 30. travnja uz opću žalost jer su ga svi voljeli zbog njegovih ljubaznih manira“.
Njegova supruga, koja ga je jako voljela, bila je toliko ožalošćena zbog tragičnog kraja i preranog gubitka svog voljenog muža da je i ona umrla prije kraja godine, ostavivši iza sebe sina jedinca.
Ubojica je uhićen na djelu i zatvoren, ali je umro prije završetka suđenja. Zbog toga, razlog njegovog zločina nije bio utvrđen. Većinu svoje imovine, 50 tisuća forinti, Giorgio Milossa je oporučno ostavio rovinjskoj dobrotvornoj kongregaciji. Uz ostalo, bio je i među osnivačima rovinjskog dječjeg vrtića, drugog po redu nakon koparskog.
Godine 1700. obitelj Milossa dala je sagraditi lijepu palaču u proširenju Via Carrera poznatom kao Pian de Miluòsa . U ovoj zgradi, obnovljenoj 1985. godine, uz doprinos talijanske vlade od 300 milijuna kuna, sjedište je rovinjske Zajednice Talijana Pino Budicin.
Stari maslinik Ervina Bošca
Na području Stancije Milossa stari je maslinik, danas u posjedu Ervina Bošca iz Rovinja. Od mnogih starih maslina, posebno se ističe jedna koja je zasigurno starija od Rovinjskog Sela. Po dimenzijama stabla, deblja je od opjevane na Brijunima koja se smatra starom dva milenija. Ova seljanska je ušla u Katalog starih monumentalnih stabala Istre porečkog Instituta za poljoprivredu u turizam. Opseg joj je 3,6 metara, prosječna visina pet, a širina krošnje sedam metara.
Da bio provjerili starost ove masline, konzultirali smo se s Gordanom Trojanovićem, vlasnikom rasadnika Darko. On je najbliži suradnik Đanija Benčića, redovitog profesora u trajnom zvanju zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Zajedno s njim Trojanović je obišao cijelu jadransku obalu: identificirali su i uzeli reznice desetina sorti autohtonih maslina. Sadnice ovih i drugih sorti prikupljeni diljem Hrvatske posađene su u Nacionalnom kolekcijskom i matičnom nasadu i domaćih i udomaćenih sorti maslina u Vodnjanu.
„Ova maslina izgleda kao da je riječ o dvije sjedinjene. Međutim, izgled nas vara jer se u sredini može primijetiti da je tu bila i treća velika grana koja je nastradala u jednoj od hladnih zima kao što su bile 1929., 1956. i 1984. Oštećena prepustila je primat ostalim dvjema pa je stablo dobilo ovakav oblik da djeluje kao da su se spojila dva stabla izrasla u neposrednijoj blizini. Ovako od oka stablo je svakako starije od 500 godina a prava starost može se utvrditi DNK postupkom u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu“, kaže Gordan Trojanović nakon razgledavanja masline.
Simbol Sela je i stari hrast
Ervin Božac kaže da je već imao izdašne ponude za prodaju stabla, ali da o tome niti ne razmišlja jer mu je ljepotom i strukturom stabla priraslo srcu.
„Ja sam stablo ove masline formirao u obliku vaze, 'spustivši' grane i maksimalno ih šireći da bi ju mogli brati ručno. Zanimljivo je da je ova maslina osjetljive sorte buža, ali je rodna i da do sada nismo imali ni jedne godine da nam nije dala urod“, kaže Ervin Božac kojeg smo zatekli u masliniku.
Rovinjsko Selo ima još jedno amblematično stablo, prastari hrast iznad nekadašnje lokve a sada sportskog centra Lakuverča u neposrednoj blizini centra.
U sjeni ogromnog stabla, koje je također ušlo u katalog Instituta za poljoprivredu, znale bi predahnuti Seljanke dok su uzbrdicom s brentama na leđima dolazile po vodu za pranje. Naime, Lakuverča je imala dvije lokve, manju za korištenje vode za domaćinstva i veću za stoku. Voda iz cisterni služila je za piće, a ova iz lokve za ostale potrebe u domaćinstvu.
Slično je bilo na zapadnom dijelu Sela gdje je postojala lokva Duranka. Koliko je značenje lokvi pokazuje činjenica da je ova bila opasana zidom, a na desnom vratniku ulaza bilo je zabilježeno da je zid podignut 1763. za župana Jurja Vratovića. Uz županovo, bila su ispisana imena tadašnjih seoskih sudaca Jurja Pokrajca i Jurje Rudelčića te župnika Šimuna Zadra.
Autor
