Veseli ‘Ameri’ na tribinama su - Hrvati. 'U Istri je fantastično, pogotovo u Rovinju. Iz Poreča ne mrdamo'
Odluka organizatora da omogući besplatan ulaz na susrete President’s Cupa u okviru ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u rukometu koje se odigrava u Poreču, privuklo je na ovo natjecanja posljednje plasiranih reprezentacija nakon razigravanja po skupinama nešto više ljudi. Bilo je simpatično vidjeti i dvije grupe porečkih školaraca koji su na susretu Japana i Bahraina zdušno navijali.
No, pravih navijača, koji dolaze iz zemalja čije reprezentacije nastupaju u porečkoj Žatici je malo. Iz tog razloga vrlo ih je lako uočiti. Na susretu Sjedinjenih Američkih Država i Kube jedan se par posebno isticao. Veseli, rasplesani i dobro raspoloženi ‘Ameri’ zdušno su bodrili reprezentaciju koja je u konačnici izvojevala pobjedu, a oni i službenu titulu najboljih navijača dana.
A raspoloženi ‘Ameri’ su ustvari Hrvati. Nikolina i Stipan Sršen, rodom iz okolice Metkovića, dugo godina živjeli su ‘preko bare’. Stipan je put ‘obećane zemlje’, u New York, krenuo kao šesnaestogodišnjak pred više od pola stoljeća, a 1996. godine, kada su izgradili kuću u Hrvatskoj, ovdje se vratila Nikolina sa svoje petero djece.
Jedan od sinova, Domagoj Sršen, već je dugi niz godina američki reprezentativac, a svoju je uspješnu karijeru ostvario i u nekoliko europskih klubova. Nastupao je tako u europskim kupovima za Metković, Zagreb, bjeloruski Meshkov iz Bresta te njemački Hannover, a sada pomaže reprezentaciji zemlje u kojoj se rodio ostvariti što bolji rezultat na najvećoj svjetskoj rukometnoj smotri.
- Sad kad smo u mirovini, imamo više vremena pratiti sina na natjecanjima, pa smo nakon prvog dijela natjecanja, gdje je SAD igrao u Oslu, sada stigli i do Istre. Bili smo prošle godine i na Panameričkim igrama u Čileu. Ovo je prvi puta da smo ovdje na duže vrijeme i zaista nam je super. Istra je fantastična, pogotovo Rovinj gdje smo odsjeli. Svaki dan dolazimo u Poreč na utakmice, kažu nam Nikolina i Stipan.
Uz rukomet, naravno, nastavit će ovih dana istraživati i ostale dijelove Poluotoka.
- Namjeravamo ići do Pule, a svratit ćemo svakako i do Labina. Od tamo je Luka Stepančić s kojim je naš Domagoj bio nekoliko godina cimer, kada su zajedno igrali za Zagreb, dodaju Sršeni.
Pitamo ih kakav je rukomet u Americi?
- A nikakav. Par sadašnjih reprezentativaca igra u nižim njemačkim ligama. Rukometnog prvenstva u SAD-u uopće nema, već se sve svodi na nekoliko turnira tijekom godine gdje nastupa desetak momčadi. Iako se u mnogo škola igra rukomet, svi koji su dobri u ovom sportu, dobri su i u drugima, pa nakon škole uglavnom izaberu košarku, koja im poslije pruža puno više mogućnosti.
Nezaobilazna je tema i politika i nedavna inauguracija novog američkog predsjednika Donalda Trumpa.
- Kad sam u Ameriku stigao kao šesnaestogodišnjak, bilo je puno bolje, kaže Stipan. U prošlom razdoblju bilo je sve nekako obilježeno rasnim podjelama, a i ljudi su lošije živjeli. Ne kažem da će sada u svemu biti bolje, no vjerujem kako će nova administracija donijeti neko olakšanje ljudima srednje klase, pogotovo jer će se smanjiti porezi.
Od sportova koje prati za svog života u Americi na prvom je mjestu ipak nogomet.
- Gledao sam nogomet puno godina kada je Pele došao igrati u New York, a bio je tu Franz Beckenbauer i legendarni talijanski nogometaš Giorgio Chinaglia. U posljednje vrijeme i nešto košarke, hokeja i baseballa, dodaje Stipan.
No rukomet će, barem dok je Domagoj u reprezentaciji, ipak biti njihov - prvi izbor.
Autor
