POSLIJE BOJKOTA U našen selu sve će se znati: ki je čovik, a ki se je proda za žvake i fudrine
Odavno Aldo nije imao tako pun takujin. Četiristo eura za magnetnu rezonancu prostate u privatnoj klinici i još pedeset za poklon unuci. Uvijek bi svojoj princezi, kadgod bi se iz Istre maknuo dalje od Učke – rijetko je to, doduše, bilo – morao kupiti nešto. Ta je svota za njega, kućnog majstora u osnovnoj školi, bila prava mećava love. Polovica plaće.
Na putu za Rijeku, u automobilu je slušao radio: Robert Ferlin komentirao je vijest o debelo povećanim naknadama za novorođene i retorički se pitao bi li on imao pravo na takvu izdašnu nagradu na račun minulog jebačkog staža. Fora baš za petak: vikend počinje, sve se za Alda činilo u redu, ma koliko neizvjesnost pretrage, poput kakvog zloduha, vrebala iz prikrajka.
Mirjana je - uvijek tu pored njega u osjetljivim trenucima - nervozno prebirala po mobitelu. Spopao mu je ženu, primijetio je, nekakav sumanuti entuzijazam otkako su ono najavili današnji bojkot trgovina zbog podivljalih cijena; dan kad se ništa ne smije kupiti. Nešto sasvim suprotno od crnog petka. A ona malne fanatična.
"Treba poj u akciju, a ne samo krstiti ruke i njurgati pred televizijon!", uskliknula je neki dan Mirjana. Nije bila tako euforična još od mature, kad joj je ono bio dao zaručnički prsten s blještavim cirkonima.
Samo je, reče mu, zanima kako reagiraju Hrvati, jesu li barem danas pokazali neposluh. U hip se, čim je vidjela da stvar ide po dobrom, oraspoložila te zaboravila i na suprugove tegobe po učestalom mokrenju, i na duge liste čekanja, zbog kojih, eto, moraju na pregled bez uputnice. Smijala se kao malo dijete, više nego Aldo malo prije na Ferlinovu dosjetku.
Ozareno je prenosila objave iz Facebook grupe "BOJKOT - Svaki tjedan lanac jedan!!"
"Budimo kao jedno, zajedno smo jači!", "Svi danas možemo u trgovačke centre, ali samo odnijeti limenke i boce“, "Zatvarali su nas u koroni. E, sad ostanimo doma!“, čitala je naglas.
Junaci su se na društvenim mrežama javljali poput prekaljenih reportera s prve linije bojišnice i poentirali: "Labin - Lidl, upravo - nigdje žive duše"; "Pula - Max City, sve prazno", "Žminj - Plodine, nanke breka". Redale su se fotografije opustjelih trgovačkih centara i parkirališta, praznih kolica, te prodavačica na beskrajnoj čik-pauzi.
Majstori su donosili brojke: profite trgovačkih kuća, podatke Porezne uprave o prepolovljenom prometu, izlaznost do 11 sati. Puštali su se - ponijelo raju - Zagrebački mališani "Kad se male ruke slože", a neki su otišli i dalje pa skladali rime o bojkotu i slikali ispečene kruhove u domaćoj radinosti... Krenuli su, naravno, i memovi: svi koji su danas kupili išta, pa makar žvake i kondome, prikazivani su kao šupci, a ne fakeri, ovce, izdajnici.
Mirjani je domalo radost pokvario zloguki komentar: "Ali, ekipa, bilo je, nek' se zna, i onih koji su dan ranije kupovali kao da je sutra smak svijeta".
"A, ti su, vidiš, kako naš sused Valter. Vidila san ga kasno sinoć! Pet punih velih borši su on i žena raskrgali z viture: brašno, ulje, voda, toaletni papir.... Ma, ben će se sutra, ni straha, sve znati u selu: će se viti ki je pizda, a ki čovik", rigala je sad vatru Mirjana.
I Aldu je već bilo preko glave tih napumpanih cijena koje su sunule u nebo visoko kao vlakić Elona Muska; dojadilo je i njemu, starom borcu, da nam tako pišaju po glavi, tretiraju nas k'o marvu. No, opet, činilo mu se da taj nazovi prosvjed ima domet kraći negoli, da prostite, prdac u rosu.
Nije imao srca takvo što reći Mirjani. Nije ni pomišljao, vazda pomirljiv, da kasnije, nakon obavljenog pregleda, predloži ženi otići u trgovinu igračkama, tu preko puta, uzeti neku sitnicu za unuku.
Sjeli su u kavanu, sakrili se od pljuska koji je oprao Korzo, i naručili piće da predahnu.
"Decilitar vina – 4,20 eura", čitao je Aldo s računa naglas, baš kao Mirjana malo prije komentare s Facebooka. "Lipo, cilu uru moran delati za jedan dec. Taman mi riva. Piješ i plačeš od muke. Ja kad pijen, suze teku", trljao je dalje oči, još im ne vjerujući.
Dohvatio je već pohabane novine, privukla ga je vijest iz susjedstva. "Više desetaka tisuća ljudi širom Srbije već tri mjeseca svakodnevno izlazi na ulicu, prosvjedujući protiv odgovornih…", vidio je to pročitati i kroz suze.
Autor
