NATJEČAJ ZA POSLOVNE PROSTORE

Može li Grad Vodnjan oživjeti Trgovačku ulicu? Stanovnici: Ne. Grad: Da

0
Fotogalerija: Roberto Matković
Fotogalerija: Roberto Matković

Iako su Vodnjanci u najmanju ruku skeptični da se Trgovačku ulicu može oživjeti, Grad to uporno pokušava. Ovih dana završava natječaj za zakup devet poslovnih prostora pod posebnim uvjetima u starogradskoj jezgri pa će biti zanimljivo vidjeti 4. veljače, kada budu otvorene ponude, ako ih uopće bude bilo, tko smatra da se u Trgovačku ulicu može vratiti život. Jer ona je danas gotovo prazna. Neodoljivo nalikuje na pulsku Ulicu Sergijevaca, s time da je Pula veći grad pa se podrazumijeva da je tu i veća fluktuacija ljudi.

Ovo je mrtav grad, kaže nam u prolazu jedan Vodnjanac kojeg smo pitali ima li nade za Trgovačku ulicu. Ne bismo mogli reći da je riječ o defetizmu koji se čovjeku već uvukao pod kožu, nego bismo prije rekli da je to realan pogled na trenutno stanje. 'Nema ljudi, tek nešto malo više ljeti, ali to pretpostavljam nije dovoljno da bi bilo isplativo ovdje poslovati', kaže nam sugovornik.

 

Sličnog je razmišljanja i drugi stanovnik Vodnjana, koji u tom gradu, upravo u Trgovačkoj ulici, živi više od 60 godina. Nekada je radio u Uljaniku, a danas je u mirovini. Bio je svojedobno aktivan u društvenom životu Vodnjana pa se prisjeća kako je to nekad izgledalo. 'Nekad je tu u Trgovačkoj bio restoran. Sada Vodnjan uopće nema pravi restoran, konobu', kaže nam i pokazuje prostor koji je odavno zatvoren, a u kojem se moglo nešto konkretno prigristi. Time očito sugerira da bi bilo dobro oživjeti ulicu i na taj način, gastronomskom ponudom koja Vodnjanu očito manjka.

Snimio B. Žižović

I nije to daleko od razmišljanja Grada. Naime, na natječaju je oglašen jedan prostor koji je Grad namijenio za ugostiteljstvo, slastičarstvo ili pekarstvo. To je ujedno i najveći prostor, s gotovo 200 četvornih metara, na natječaju. Međutim, prema uvjetima koje je propisao Grad, pitanje je tko će biti spreman uložiti novac za obnovu derutnih prostora i u roku od šest mjeseci nakon ulaska u prostor početi s poslovanjem. Treba naglasiti da se svi prostori daju u najam na 20 godina, a da se ugovor o zakupu može raskinuti tek nakon deset godina (ako netko odluči ranije to učiniti, nema pravo na povratak nikakvih uloženih sredstava u obnovu prostora, op. n.). Kad spominjemo obnovu, u natječaju je propisano da se ona, dakle, mora obaviti u roku od šest mjeseci, uz obavezu obnove fasade i vanjske stolarije.

I tu nije kraj. Grad u natječaju navodi da je prije svakog ulaganja zakupnik dužan dobiti pisanu suglasnost zakupodavca i maksimalno sačuvati izvornost pročelja „sukladno posebnim uvjetima nadležnog tijela“ (čitaj konzervatora, op. n.). „Pod uređenjem se podrazumijevaju nužni i korisni radovi, naročito radovi na nosivoj konstrukciji zgrade, uključivo i izolaciju zidova, podova i temelja zgrade, pokrov, pročelja zgrade, radovi na električnim, telefonskim, vodovodnim, kanalizacijskim i drugim instalacijama, sanitarnim uređajima, kao i keramičarski i drugi radovi na završnim oblogama podova i zidova, te zamjena i popravak stolarije. Zakupodavac ima pravo putem ovlaštene osobe nadzirati izvođenje radova te prisustvovati primopredaji radova, a zakupnik putem izabranog izvođača iste izvesti sukladno troškovniku i drugoj dokumentaciji“, piše u natječaju.

Snimio B. Žižović

Pozitivno je što će se ulaganje vratiti onome tko se odluči uzeti poslovni prostor u najam na način da će mu se umanjiti mjesečna zakupnina za maksimalno pedeset posto od onog trenutka kad je bude morao početi plaćati. Jer, treba i to naglasiti, najam se ne plaća prvih pet godina. Nakon toga je predviđeno da se za recimo najveći prostor, onaj od skoro 200 kvadrata, plaća mjesečni najam nešto viši od 1.300 eura.

No, kao što što na početku rekli, Vodnjanci s kojima smo razgovarali nisu previše optimistični da će inicijativa Grada za oživljavanje starogradske jezgre biti uspješna. Prisjećajući se nekih boljih vremena, jedan naš sugovornik govori da su nekada u Vodnjan dolazili ljudi iz okolnih mjesta u kupovinu. U Jugoslaviji je jedna od popularnijih butiga bila ona Borova, gdje se kupovala radna obuća, ali i cipele za svakodnevnu uporabu kao i za svečane prilike. U vrijeme Italije Vodnjan je bio poznato trgovačko središte, tu su u kupovinu dolazili ljudi s gotovo čitave zapadne obale Istre ili barem od Poreštine nadolje prema jugu.

Snimio B. Žižović

Navike su se, međutim, promijenile. Danas postoje trgovački centri u kojima je sve na jednom mjestu pa ljudi sve manje idu u butige tražiti neke specifične proizvode. Svjedoči nam to i naš sugovornik koji, kao što smo već spomenuli, živi u Trgovačkoj ulici više od 60 godina. Njegova djeca iz Pule u Vodnjan dolaze isključivo da bi ga obišla, a ne da bi tu nešto i vidjela, nabavila, kupila. On smatra da bi u Trgovačkoj trebala biti jedna mesnica, koja doduše već postoji u sklopu jedne trgovine, ali po njemu bi se ona trebala smjestiti u neki od trenutno praznih poslovnih prostora. Ali bilo je već takvih pokušaja koji su završili neslavno.

Jedna od pozitivnih priča u Trgovačkoj ulici je ona o proizvodnji domaćeg piva. Danas poznata Fabrika bire počela je svoj uspješan poslovni put upravo u Vodnjanu, u jednom od praznih prostora iznad kojeg i sada stoji natpis: kemijska čistiona. Tu i dalje imaju svoj pogon za proizvodnju piva, budući da su poslovni prostori ovdje jeftiniji nego na primjer u Puli. To bi mogao biti putokaz i nekim drugim poduzetnicima da ne otpisuju Vodnjan kao nezanimljiv grad za svoje poslovne ideje.

Autor

Bojan Žižović

Bojan Žižović

redakcija@istarski.hr

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa