'Ovdje postoji veliki san o Europi, a zašto ne sanjati i o naslovu prvaka'
Kada je pulski odvjetnik Leo Peruško postao član Uprave Istre 1961 kao predstavnik Grada Pule, odmah je bilo jasno da bi to trebalo biti dobro rješenje, i to iz najmanje tri razloga. Peruško je pravnik s iskustvom zastupanja nogometnoga kluba, blizak je navijačkoj skupini Demoni, i bivši je nogometaš.
Rodom iz Pazina, 1988. godište, Peruško je Puležan od 1994. kad se ovdje doselila njegova obitelj. Kaže da su mu prvi susreti s nogometom bili odlasci na utakmice Pazinke s ocem.
"Čak je Dado Pršo živio u našem neboderu, kada je igrao za Pazinku. Bio je to jedan od ona tri nebodera u Pazinu", kaže Peruško.
U Puli je krenuo u osnovnu školu Veruda, a negdje u to vrijeme počeo je i trenirati nogomet. Prvo u Banjolama.
"Negdje u mlađim pinonirima došao sam na Karboninu i tu je počela moja ljubav prema stadionu i klubu, u kojem sam prošao cijeli omladinski pogon", dodaje.
Da ne bi netko pomislio kako je danas uspješni odvjetnik bio loš nogometaš, svjedoči podatak da se za njega svojedobno interesirao i Dinamo.
"Bilo je to nakon utakmice u Medulinu u kojoj smo pobijedili Dinamo 2:1, a ja sam zabio jedan gol i namjestio drugi. Nakon utakmice me Krasnodar Rora zvao da dođem na probu i tako sam završio u Zagrebu, skupa s Blažom Bugarinom. Živjeli smo u stanu njegove sestre koja je studirala. On je branio za HAŠK, a ja odlazio na probu u Dinamo."
No to nije bio samo vrhunac njegove nogometne karijere, nego i početak njezinoga kraja. U Zagrebu je Peruško, bez da je pauzirao godinu, upisao pravo, u skladu sa savjetom koji je dobio - završi ti dečko fakultet i budi svoj čovjek.
"Na probi za Dinamo nisam prošao, ali me povukao NK Zagreb i poslao u Trnje. Tamo sam imao problema s ozljedama pa sam pomalo počeo naginjati fakultetu, s obzirom da mi je pravo išlo dobro. Tako sam se maknuo iz aktivnog nogometa, a iz tog vremena još mogu spomenuti da sam znao zastupati staru Istru na arbitražnom postupku u HNS-u", kaže Peruško.
U Pulu se vratio 2014. i od tad, kaže, ide redovno na utakmice s društvom. Sjede negdje na pola puta između Demona i centralne.
"Nikad nisam bio aktivan u Demonima, ali sam uvijek bio prisutan. Kako sam znao te dečke, neke još iz igračkih dana, počeo sam pomagati Demonima, što god im je pravno trebalo. Tako se stvorila malo uža veza, da bi došlo do toga da me predlože kao kandidata za Upravni odbor", kaže Peruško.
Demoni su ga dakle predložili i podržali, a izabrao ga je Grad Pula. Službeno predstavljanje bilo je sredinom prosinca uz Filipa Zoričića i majicu s natpisom "I za nogomet treba imat' dušu".
"Upravni odbor ima pet članova, a predsjednik Grada automatizmom ide na mjesto zamjenika predsjednika Uprave Branka Devidea Vincentija. S njim trenutno imam najviše kontakata. Čekam da mi se dostavi dokumentacija dioničkog društva", kaže Peruško i ističe da će njegova uloga najviše doći do izražaja u komunikaciji između kluba, grada i navijača, ne samo onih organiziranih, nego i svih ostalih.
"Uvijek nekog sretneš po gradu pa ti postavi pitanje. Jednoga muči što ne može nositi upaljač, drugoga što nije otvorena istočna tribina. Trećeg muči koliko košta otvaranje istočne tribine, a četvrtoga termini omladinskog pogona. Bilo bi jako dobro kada bi postojao još jedan pomoćni teren, ali nažalost ga nema", kaže Peruško, na što se dotičemo teme nikad prežaljenog Marsovog polja i Istrinog kampa koji je tamo bio planiran, ali je preselio u Bale.
"Za klub bi bilo dobro da su sadržaji za treninge blizu glavnog stadiona, da se ne razvodni infrastruktura. U konačnici, puno je lakše organizirati prijevoz, pogotovo u ljetnim mjesecima, da ne govorimo da bi djeci iz Pule bilo lakše dolaziti na treninge. Treba međutim uzeti u obzir da građani Pule neke dijelove grada smatraju kolektivnim vlasništvom jer tamo šetaju pse, trče, ili se rekreiraju. Postavljaju pitanje što će biti s lokacijom ako ona postane nečija. Mislim da je to ono što se dogodilo na Marsovom polju", kaže Peruško, naglasivši još jednom da Grad klubu najviše može pomoći po pitanju omladinskog pogona, s obzirom da je onaj profesionalni briga privatnih vlasnika.
Na samom kraju, dotaknuli smo se teme Istrinih ambicija. Moraju li one završavati na "vrlo dobrom petom mjestu", ili se mogu protegnuti i dalje, do Europe, pa jednog dana, zašto ne, i nečega još većeg.
"Ovdje postoji veliki san o Europi, a zašto ne sanjati i o naslovu prvaka. Na taj način bi se riješio i problem popunjenosti stadiona. Ali za takav rezultat treba određeni novac i vrijeme. Za početak, nedosanjani san je da Istra odigra europsku utakmicu", kaže Peruško i naglašava da grad poput Pule, koji je najveći u Istri i financijski je dobrostojeći, u najmanju ruku mora imati stabilnog prvoligaša.
"Nogometne publike je u Puli uvijek bilo i uvijek će biti. Vidim puno mladih na stadionu koji dolaze, vesele se, nogomet ih interesira. Ta djeca će vjerojatno nastaviti dolaziti i jednog dana dovoditi svoju djecu. Svi bi htjeli da su rezultati bolji, i nadajmo se da će u budućnosti i biti", zaključio je Leo Peruško.
Autor
