Prije točno 80 godina njemačka vojska pokrenula je sedmodnevnu akciju u istočnoj Istri

OPERACIJA 'KRIM' Cilj je bio uništiti partizansku bolnicu na Ubašu i 'očistiti bandu' sve do Pićanšćine

0
Ubaš 1945: kolibe partizanske bolnice koristio je Štab Operativnog sektora za Istru (Foro: fundus Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Pula)
Ubaš 1945: kolibe partizanske bolnice koristio je Štab Operativnog sektora za Istru (Foro: fundus Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Pula)

Pripremio: Valter Černjul

Na današnji dan, 9. prosinca 1944. godine, njemačka je vojska pretposljednje godine Drugog svjetskog rata poduzela jednu od najopsežnijih akcija na Labinštini.

Angažirana je velika sila koja je, istina, za sobom ostavljala mrtvace i uplakane obitelji, ali osnovni zadatak - uništenje partizanske bolnice na Ubašu i „grupe bandita” koje se nalaze na poluotoku Labin – nije ostvarila.

Njemačka komanda pomno je razradila operaciju znakovitog imena 'Unternehmen Krim'. Prema zapovijedi Štaba 1048. grenadirskog puka od 3. prosinca 1944., koje se kopija čuva u Narodnom muzeju Labin, smatralo se da na Labinštini djeluju tri čete s oko 120 do 150 naoružanih 'bandita'. Pored toga na poluotoku Ubaš, procijenjeno je na temelju osmatranja i „javljanja povjerljivih osoba”, trebale bi se nalaziti poljska bolnica (lazaret) i engleska radio stanica, a u bunkerima oružje i municija bandita. Na Skitači bi se trebala nalaziti tri mehaničara oborenog američkog bombardera.

 

Operacija je trajala od 9. do 12. prosinca: cilj je u prva dva dana bio pročešljati labinski poluotok do Ubasa, a isto učiniti i na povratku u Labin (11. i 12. prosinca) s time da treba odvesti svo stanovništvo sposobno za vojsku - godišta 1914. i mlađe.

Štab 1048. regimente je snage rasporedio u Borbenu grupu 'Labin' koju je činilo šest ojačanih četa i Borbenu grupu 'Ubas' koju su činile jedinice Ratne komande Pula, SS i policijske snage iz Pule, te baterija lakih topova. Dok je labinska grupa dobila zadatak „čišćenja terena” od Labina do Ubasa, pulske su snage (također nekih šest četa) raspoređene od Krnice do luke Raša (Bršica) kako bi onemogućile eventualni bijeg 'bandita'.

Na Ubaš je obalnim putem najprije došla grupa vojnika sa psima i dva civila koji su nosili sanduke dinamita. Uništili su svjetionik izgrađen 1887. i cisternu za vodu, a potom pokušali zapaliti šumu. Bezuspješno, jer je cijelu noć, a i tog jutra padala kiša.

Salve iz topovske baterije s vlaške strane Raškog zaljeva

Kada su se povukli krenule su salve iz topovske baterije s vlaške strane Raškog zaljeva. Trajalo je to, s prekidima, puna dva dana. Konačno je utihnulo, a Nijemci su krenuli u realizaciju druge faze 'Krima'. U gusto obrasli Ubaš nisu se usudili ući.

Očito je da su kolaboratori fašista i Nijemaca (prava riječ je - izdajnici), „povjerljive osobe na terenu” kako ih se naziva u zapovijedi, loše odigrali ulogu špijuna, a da su njihove informacije tek djelomično bile točne: tu jeste djelovala partizanska bolnica, a liječena su i dva američka avijatičara. U bolnici je od lipnja do konca 1944, kada je rasformirana, dnevno bilo po dvadesetak bolesnih i ranjenih partizana o kojima je brinulo isto toliko ljudi – rukovodstvo, stražari, ekonomi, kuhari i bolničari. K tome i slabo naoružani.

Osim pretrpljenog straha, svi su dobro prošli a i nastambe su ostale netaknute. Ponajviše zbog krivih koordinata (netočne informacije o lokaciji bolnice!) topovi su tukli u pravcu Koromačna, a bolnica se nalazila dosta južnije, prema svjetioniku.

K tome osoblje bolnice dobilo je informaciju o dolasku Nijemaca, pa je poduzelo sve radnje kako bi smanjilo eventualnu štetu. Teško ranjene borce smjestili su u zemunice, a zatim se po grupama sklonili na sigurnija mjesta.

I ovdje je presudnu ulogu odigrala razgranata mreža narodnooslobodilačkog pokreta. Kada su članovi NOP-a u Labinu vidjeli koliko se tu okupilo vojske i dočuli što se sprema, pohitali su u Mariće gdje se nalazio Kotarski NOO Labin.

Ubaš, proljeće 1945: major Vitomir Širola Pajo (prvi s lijeva), komandant Štaba Operativnog sektora za Istru sa suradnicima (Foto: fundus Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Pula)

Referent saniteta Josip Zulijani i kurir Đildo Dragolin krenuli su put Ubaša, svjesni da idu u obruč i da stavljaju glave u torbu, ali o tome se nije imalo vremena misliti. Stigli su u ranim jutarnjim satima, tek nešto prije njemačkog streljačkog stroja, ali su imali dovoljno vremena da obavijeste drugove i poduzmu hitne mjere.

Valja ovdje iznijeti još jedan podatak o operaciji 'Krim' – u zapovijedi se topovskoj bateriji zabranjuje granatiranje naseljenih mjesta i civila!

No, nije to bi kraj njemačke operacije na Labinštini – u dodatnoj zapovijedi 1048. grenadirskog puka nalaže se da, nakon završetka akcije 'Krim', 13. prosinca treba na prostoru 'Valle di Carpana – Arsatal' sve do mosta, jedan kilometar jugoistočno od 'Zaici- Chersano statt' poduzeti istovjetni pothvat. I za ovu akciju angažirano je nekih šest četa (dva bataljona) a do 15. prosinca valjalo je „očistiti” krapansku valu i dolinu rijeke Raše.

Bolnica je na Ubašu djelovala još dvadesetak dana. Nakon njena rasformiranja na poluotok dolazi Štab Operativnog sektora za Istru koji je podređen 43. istarskoj diviziji koja tada djeluje na području Gorskog kotara.

Sve do oslobođenja Labinštine 28. travnja 1945., odavde rukovodi akcijama triju bataljona u Istri, vojno-pozadinskim stanicama i komandama mjesta koji sveukupno broje oko 1.500 boraca. Komandant Štaba Operativnog sektora bio je major Vitomir Širola Pajo koji će postati prvim komandantom oslobođene. Pule.

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa