Među radnicima i Uzbekistanac. 'Sigurnost je u Rovinju puno veća nego kod nas ili u Rusiji'
U tijeku su radovi na preuređenju prizemlja zgrade rovinjskog kazališta Antonio Gandusio. Izvođač radova je rovinjska tvrtka Miramare. Prema projektu, koji je izrađen u skladu s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra izdanim od Konzervatorskog odjela u Puli, rekonstruira se ukupna građevinska bruto površina prizemlja od 345 m².
Radovi obuhvaćaju prilagodbu prostora prizemlja kazališta novim potrebama, čime će se omogućiti suvremenije korištenje ovog važnog kulturnog objekta. U djelu prizemlja u kojem se nekad nalazila trgovina, dobiti će se tako jedan polivalentan prostor za različite sadržaje. Glavni projekt preuređenja izradio je Robert Rabac iz projektantskog ureda Arhetip 21 iz Poreča.
Stručni nadzor nad izvođenjem radova, uključujući arhitektonsko-građevinske, strojarske i elektroinstalacijske radove, povjeren je također tvrtki Arhetip 21, a za zaštitu na radu tvrtki Zaštita, Inženjering, Konzalting iz Rovinja. Ukupna vrijednost investicije je 478 tisuća eura, a rok za završetak radova predviđen je krajem ožujka 2025. godine.
Do sada je postavljen novi spušteni strop, a uz instalacije obnavljaju se i zidovi. O oblaganju zidove gipsanim pločama zatičemo Valtera Živića iz Cera u Općini Žminj. On nas upoznaje s majstorom elektroinstalaterom iz Uzbekistana.
„Iz Uzbekistana zbog nedostatka posla i malih plaća odlazi puno mladih. Budući da velik dio naših građana komunicira i na ruskom najviše ih je odlazilo raditi u Rusiju. S početkom agresije porasla je represija policije pa smo, posebno krenuli prema zapadu. Tako sam ja došao u Rovinj i nisam požalio. Zaposlio sam se u dobroj firmi, kolege su veoma ljubazni pa ću se ovdje duže zadržati. Sviđaju mi se grad i okolica a najviše cijenim sigurnost koja je puno veće nego u Uzbekistanu i Rusiji“, kaže Doniyor Khurramov s kojim smo razgovarali.
Arupineum, Rubineum pa Gandusio
Prethodnih godina obnovljeni su parter i balkoni kazališta, uz nabavu novih sjedala. Preuređenjem prizemlja kazališta Antonio Gandusio, Grad Rovinj nastavlja ulagati u očuvanje povijesnih znamenitosti, te u kulturnu infrastrukturu, prilagođavajući je suvremenim potrebama i osiguravajući daljnju valorizaciju ovog značajnog kulturnog prostora.
Zgrada kazališta Antonio Gandusio nastala je kao plod zamisli rovinjskog gradonačelnika Nicolòa de Califfija, koji je za nju izradio nacrt i dovršio ju 1854. godine, a prva su joj imena bila Arupineum i Rubineum, oboje od pretpostavljenih prvotnih naziva grada: Arupinum ili Rubinum. Kasnije se rabio naziv Gradsko kazalište, a 1923. godine postaje i ostaje kazalište Antonio Gandusio.
Izvorno smješten u samo središte gradskog života uz tržnicu, s mesnicom i ribarnicom u prizemlju, pa su se u nosnicama Rovinježa mirisi ručka miješali s mirisom tiska kazališnog programa, Gandusio pulsira životom grada prilagođavajući se njegovim mijenama. Oduvijek više od kazališta. Mjesto za komedije, drame, lakrdije, opere s orkestrom smještenim u parter ispred pozornice, operete, političke skupove, kulturna i stručna predavanja. Od pretvaranja nekadašnjeg kina Beograd u Multimedijski centar danas i gradsko kino.
'Gren u Gandusio!'
„Gren u Gandusio!“, kaže se u Rovinju kada se ide u kazalište. Malo njih zna da je to ujedno i ime jednog od najvećih kazališnih i filmskih komičara talijanskog Novecenta, lika mnoštva briljantnih karikatura dnevnog tiska svojeg vremena.
Inače, prethodnih godina prvo je uređeno pročelje. Potom su nabavljene i ugrađene stolice na prostoru partera. Naknadno su izvedeni radovi na obnovi balkona kazališta, čime su parter i sjedala na katu dobili novo sjajno ruho nakon izvedbe stolarskih radova preinake dijela podne obloge i postavljanja novih stolica. Nova su sjedila postavljena u manjem broju kako bi se postigao bolji komfor sjedenja i prolazak između redova.
Antonio Gandusio, čije ime nosi kazalište, kazališni i filmski glumac rođen je u Rovinju 1873., umro u Bologni 1951. godine. Otišao je iz Rovinja na studije u Rim, gdje se 1899. počeo baviti glumom. Usporedno s glumom nastavio je studirati te je pravo diplomirao u Genovi 1915. Odbio je poziv u austrijsku vojsku te je ostao u Italiji. U međuraću i prvom poslijeraću glumio je u više desetaka kazališnih družina, najviše u komičnim ulogama Harlekina, te Molièreovih i Goldonijevih likova.
Bio je poznat po ekspresivnoj mimici, duboku glasu i fizionomiji, te je oživotvorio više grotesknih likova. Od 1936. do 1946. godine glumio je u tridesetak filmova, u nekima od njih nastupili poznati talijanski glumci Alberto Sordi, Paolo Stoppa, Peppino De Filippo i Vittorio De Sica.
Autor
