RAMBO AMADEUS 'Živimo u siledžijskoj civilizaciji koja je napustila princip pronicljivosti i inteligencije. Strašno mi je drago što sam protiv toga'
„Meni egocentrizam nije dozvoljavao da to nazovem mikrokozmosom. Za mene sam ja bio kozmos, a sve su bili neki sateliti za moj kozmos. Moj egocentrični pogled na svijet je sve veći, kad je počeo rat, prvih pola godine ponašao sam se kao šumar. Taj mikrokozmos meni je to malo, ajde vi pričajte o tome, ja ću ove veće teme“, u startu je Rambo Amadeus razbucao temu mikrokozmosa umjetnika sinoć na Sajmu knjige u Puli, o kojoj su, uz njega, govorili sarajevski filozof s londonskom adresom Predrag Finci te koreograf i plesač, umjetnički voditelj INK-a Matija Ferlin.
Moderator Emir Imamović Pirke onda je upitao Ramba koji je njegov makrokozmos, a ovaj je odgovorio:“Kud ja okom, tu kozmos skokom“. I izazvao smijeh u dupke punoj dvorani Doma branitelja.
Finci je kazao da je mikrokozmos ono što nosimo u sebi, a kozmos je uređenje s kojim se susrećemo, s kojim smo ponekad u harmoniji ili disharmoniji.
„Ja sam tu temu mikrokozmosa prvi put osjetio u djetinjstvu. Čitao sam Flasha Gordona i osmislio da odem u vasionu. Našao sam neke motore i počeo da pravim rampu za lansiranje rakete. Zvali su nas marsovci, i tako je i danas. I onda se pojavio neki siledžija i razvalio nam rampu. To je mikrokozmos“, rekao je Finci. Po njemu, estetika uvijek podrazumijeva etiku, stvaralaštvo je uvijek moralan čin.
Matija Ferlin kazao je da je s mikrokozmosom otputovao na fakultet, živio u inozemstvu osam godina, ali taj mikrokozmos nije zaživio ni u Berlinu ni u Torontu. Postojala je određena nostalgija. U Pulu se vratio 2008. godine i već 15 godina je tu.
„Međutim, čak mi je i Pula postala prevelika, pa se moj mikrokozmos sveo na Savičentu, mjesto sa 177 stanovnika gdje, osim Darka Pekice i Andija Bančića, nema puno ljudi koji se bave umjetnošću. Vezan sam uz obitelj i tradiciju. Skužili smo da ono što nas okružuje, čak i u kontekstu Zagreba, postaje unikatno. Sva scenografija u „Antigoni“ proizašla je 50 metara od moje kuće, odakle smo preuzeli kolce za pomidore, dok su komadi traktora poslužili kao štitovi u predstavi“, rekao je Ferlin. Savičenta, dodao je, kao prostor njegovog bivanja i njegov mikrokozmos, transponira se u njegov unutarnji svijet i reflektira u njegovom stvaralaštvu.
Rambo ne misli da je to što radi umjetnost.
„Iznenadio sam se kad su me primili u udruženje umjetnika. Za mene je umjetnost koja nema snažno etičko propitkivanje i snažne etičke poruke kič. Kad pogledam balet danas na televiziji, ja se smijem jer, štajaznam, kad gledam Davida Michelagelovog, odmah zamišljam koliko je para klepio od Crkve, koliko je mermera potrošio, koliko je radnicima plaćao, a koliko je razliku uzimao. Ne vidim u tome ništa drugo nego jedan lijepi zanat. Umjetnost uopće nisam begeniso, sve mi je bilo bezveze dok se nisam upoznao s radom Marcela Duchampa, to mi je nekako bilo prvi put da istovremeno vidim i zanat i mozak i protest. Za mene su puno važniji bili ljudi u tom ranom djetinjstvu. Dolazili su, pošto je moj otac bio direktor muzeja, ljudi kod nas kući, pa je bio neki ludak Branko Lazarević, profesor na univerzitetu, esejist, on o 9. Beethovenovoj koja traje pola sata napiše 200 stranica. Pet sati da pročitaš što je doživio dok je to preslušao. Taj Lazarević iz nekog razloga kad bi dolazio kod nas nije htio da se rukuje sa mnom, kad bi pružio ruku, morao sam da mu pružim nogu. Kad mi kaže što je ovo, morao sam da kažem guzica, sve je moralo da bude naopako.
On je najveći i vrlo sam mu zahvalan, stvarno kad gledam oko sebe kako se trude, u toj ljudskoj hijerarhiji koja je otišla u potpuno kretenskom rukavcu od pojave parne mašine, Jamesa Watta, gdje je napušten taj princip inteligencije, gdje si uz pomoć štapa i kanapa mogao da napraviš sve. U Boki kotorskoj je prije 300 godina bilo vezano 500 jedrenjaka. Zamisli, ti jedrenjaci bešumno plove, to se sve iskrcava, bešumno odlaze i sad odjednom James Watt, parna mašina, sve kreće nasilu, ugljen dioksid, globalno zatopljavanje. Mi danas živimo u civilizaciji koja je siledžijska, koja je napustila taj neki pravac štapa i kanapa, pronicljivosti i inteligencije, nego živimo u jednom siledžijskom društvu i meni je strašno drago što sam kontra svega toga i strašno mi je drago što osjećam prezir kad gledam na televiziji kako igraju danas poslije 200 godina Labuđe jezero i svi se prave kako je to fenomenalno. One žene jadne idu na prstima i onda sve dobiju čukljeve s 35 godina i reumu. Zašto? To je sve služilo da bi kralj, suveren dobio erekciju, a danas ne znam, izmislili su viagru i to stvarno ne treba“, rekao je Rambo u poduljem izlaganju te na kraju zaključio da ne zna što ga je Pirke pitao, a bogme ni što je rekao.
Za umjetnost još kaže 'sve je to smuti i prospi', a onda je publika čula zanimljivo razmišljanje o tome kako su nastali umjetnici.
„Čitav plod te umjetnosti, što bi rekao moj otac pokojni arheolog, nije za čuđenje što su u tim pećinama ljudi crtali te pećinske crteže nisko, to inače opravdava Darwinovu teoriju, pošto ne bi danas bilo umjetnika, izumrli bi jer bi samo ovi lovci i ovi jaki stizali da se razmnožavaju, ne bi smjeli ovi drugi prdnut pored njih. Međutim, kad oni lovci odu u lov i rat, kad ostane u pećini onaj jado umjetnik, on fino nacrta na dnu pećine nekoga malog međeda, onda se ona ženka sagne da vidi što je to i tako smo mi umjetnici postali“, ponovno je nasmijao publiku Rambo.
No, bio je puno precizniji, pa kazao i kako je on nastao: „U Jugoslaviji nije bilo durexa, tad su se zvali goldoni, kad sam se ja pravio, to je puklo“.
Ne smeta mu, kaže, što je izumrla diskografska industrija i što mora živjeti od koncerata. „Jedva sam dočekao. Imam vrlo debeli emocionalni airbag, i u najvećoj gužvi sam miran“, rekao je Rambo.
„Ja ipak mislim da je mikrokozmos vraćanje na naše unutarnje i na više mjesta i u jednoj knjizi sam citirao sv. Augustina koji veli da je u unutarnjosti našoj istina“, kazao je Finci.
„Mi se trebamo okrenuti onom unutarnjem jer stvarno tražimo svoje djelo u sebi samima, u svom iskustvu, u cjelokupnom životnom iskustvu, onome što smo sabrali iz života nastaje umjetničko djelo. Ja sam jedno vrijeme se bavio idejom da napišem estetiku stvaralaštva, ne s one strane kako mi estetičari gledamo na umjetnost, to je jedan aspekt, ali je vrlo zanimljivo što umjetnici sami, sad čujem jednog od njih, što oni misle i kako izlazi ta ideja umjetnosti iz njih samih. Da bi to bio možda način da se pokaže što je samo umjetničko djelo. A uvijek je u pitanju osobno iskustvo koje izlazi iz tog unutarnjeg. Umjetnička djela su imala različite funkcije, kao što imaju i danas: od zabavljačke, obrazovne do terapeutske, ali sve one zajedno stvaraju umjetnost koja je slika kozmosa. Ne samo mikrokozmosa, ma kako bio velik ego tog čovjeka koji je vlasnik tog mikrokozmosa kao takvog jer kozmos je, da spomenem Platona, priča, naš svijet je naša priča“, podcrtao je Finci.
Rambo veli da je svog makrokozmosa (jer mikrokozmos za njega ne postoji) svjestan od 1. osnovne.
„Tad sam dvije stvari zaključio: prva je da ja znam mnogo više nego svi đaci i učiteljica, drugo da sam tu pukim slučajem i treće, da bih zaštitio svoj makrokozmos, moram da glumim da sam kao i ostali. Od tada ja sasvim neometano razvijam svoj makrokozmos.“
Koliko je na svijest o tvojoj kozmičkoj veličini utjecala činjenica da ti je otac bio arheolog, a majka profesorica književnosti, upitao je Pirke.
„Prva stvar koja me frapirala kad sam s ocem išao u pećinu Vranjaj iznad Herceg Novog, gdje je on pronašao mlađe kameno doba. Znamo što je mlađe kameno doba, to je kultura otprije 15-20.000 godina. Onda je radio karboanalizu u Vinči da se vidi koliko su stari ti materijali i on je otkrio da je to staro 2.000 godina prije nove ere. Dakle, dok su Feničani već imali pismo, matematiku, dok su Egipćani pali u dekadenciju, stara Grčka se razvila, filozofija, mi smo živjeli u mlađem kamenom dobu. I onda sam istu večer na televiziji gledao druga Tita koji kaže mi smo već dostigli standard Zapada. Rekao sam: za 2.000 godina mi smo ih prestigli 20.000 godina. Onda sam rekao u sebi to je stvar volje, sve je to stvoreno zbog mene jer se od mene očekuju ogromni rezultati i ovo je samo priprema za moj život, tako da sam opravdao, čim sam čuo druga Tita da je to rekao i oca da je rekao ovo drugo, ja sam sklopio kockice, jezik za zube, pravio sam se kao da je sve u redu i nastavio sa svojim životom i evo dokle sam došao“, zaključio je Rambo Amadeus, koji će večeras održati koncert na Portarati.
Autor
