'Živimo u usranim vremenima. Političari nisu bili nikad gori. Ljudski rod je u svom najgorem izdanju'
Legendarni talijanski strip-crtač svjetskoga glasa Tanino Liberatore danas je, gostujući na Doručku s autorom Sajma knjige u Puli, u razgovoru s Aljošom Pužarom, kazao da živimo u groznim vremenima.
„To je mračna kombinacija viktorijanskog puritanizma i katoličke hipokrizije. Svuda kao da su najgori ljudi došli na najviše funkcije. Nikad gori političari nisu bili. Ružno je gledati da se igraju atomskom bombom kao da je riječ o partiji šaha. Ljudski rod je u svom najgorem izdanju“, bez zadrške će Liberatore.
Autor kultnog Ranxeroxa, stripa o robotu antijunaku sastavljenog od dijelova fotokopirnog aparata, kazao je da je u vrijeme nastajanja stripa 1978. fotokopirka zapravo bila izum, nešto avangardno, tad nije bilo ni telefaksa.
„Stefano Tamburini izmislio je Ranxeroxa, a ja sam ga nacrtao, on je pomalo boem. Uz pomoć Ranxeroxa mogli smo se igrati sadašnjošću i bliskom budućnošću. Strip govori dijelom o našem životu, priče dijelom potječu iz stvarnosti“, rekao je Liberatore.
Liberatore je rođen 1953. godine u mjestu Quadri (regija Abruzzo) gdje su, kaže, postojale samo još dvije osobe koje su slikale, nije bilo puno ljudi koji su voljeli umjetnost. Umjetničku školu pohađao je u Pescari. Na pitanje koliko je važno za umjetnika da se formalno obrazuje, odgovorio je da je za njega bilo važno da upiše umjetničku školu, ali ondje ga nisu naučili crtati. Važno je da su ga profesori naučili gledati, a crtati nas, veli, neće nitko naučiti, to ovisi o nama. Liberatore je, da bi udovoljio ocu, „kad već nije otišao za fiškala ili liječnika“, upisao arhitekturu i završio dvije godine.
„Ne žalim, uvijek sam volio tehničko crtanje, na arhitekturi sam naučio perspektivu i volumen“, veli on. Međutim, nakon dvije godine, umjetnost je prevladala. Na izgradnju njegova stila utjecao je, dodaje, njegov školski prijatelj Andrea Pazienza.
„Crtao sam, nisam razmišljao o svom životnom putu. Bio sam vrlo kritičan prema svom radu. U pronalaženju mog puta nije bilo ničeg konstruiranog. Moj crtež proizlazi iz utrobe. Važno je poštenje prema vlastitom radu, ali i drugima“, podcrtao je.
Na Pužarevo pitanje o tome koliko su ga politička zbivanja u tom turbulentnom razdoblju talijanske povijesti inspirirala, kazao je da je to bio period sranja.
„Živimo u usranim vremenima. Bili smo dosta angažirani, društveno-politička situacija itekako je utjecala na naš rad“, rekao je.
Zajedno s Tabmurinijem, sudjelovao je u izradi časopisa Ljudožder i Frižider, bio je to prostor za razvoj lika koji ga je proslavio, Ranxeroxa.
Liberatore je podsjetio pulsku publiku da je u umjetničkoj školi upoznao Pazienzu koji ga je upoznao s Tamburinijem. U njihovim je odnosima, doznajemo, glazba bila vrlo važna. „Postao sam dio te grupe, zajedno smo dobro funkcionirali, pogotovo stvarajući časopise Ljudožder i Frižider. Ondje je postojala rubrika Neophodno suvišno u kojoj je zapravo Ranxerox nastao. Prvi su u Europi tada pisali o tada tabu temama, poput AIDS-a.
Publika je doznala da Liberatore voli slušati Franka Zappu, Talking Headse, Briana Enoa, Davida Crosbyja, Devo. Za Zappu ga vežu prijateljstvo i zanimljiva anegdota. Kada su, nakon Zappinog koncerta u Napulju, sjeli večerati u jedan tamošnji restoran, Zappa je krenuo rezati špagete nožem i vilicom, što je prenerazilo konobara. Zappa mu je hladno odbrusio:“Gledaj svoja posla, ovako ja jedem!“. S legendarnim muzičarem, međutim, nije ostao u dugogodišnjem prijateljstvu jer ih je razdvajala jezična barijera: Liberatore, naime, nije znao engleski. Zanimljiva je njegova izjava da ga je Tamburini više prihvatio zbog glazbe nego samih crteža. Navodno je Tamburini rekao:“Ako ovaj pastirčić iz Abruzza sluša Zappu i Talking Headse, onda mora da nešto valja!“ Glazba je, po njemu, jedina prava umjetnost, koja može ostaviti jednak utisak na 10 milijuna ljudi. Glazba je, kaže, umjetnost s velikim "u".
Govoreći o odnosu novih tehnologija i stripa, Liberatore je kazao da tehnologija treba biti naše sredstvo, oruđe, a ne prepreka.
„Ali tehnologija ne smije prevladati nad umjetnošću“, rekao je. Za svaki lik koristio je drugačiju tehnologiju, a na koncu se ipak vratio klasici, slikarstvu, crtežu olovkom što je, po njemu, najvažnije.
Čuli smo još jednu zanimljivu anegdotu, kada je odvjetnik kompanije Xerox zaprijetio autoru zbog imena njegovog antijunaka koje sadrži i ime ove kompanije.
„Stefano mu je odgovorio u svom stilu, poslavši ga u neku stvar, a kasnije smo doznali da iz Xeroxa nisu imali ništa protiv!" Kada su htjeli zaštititi ime, doznali su da su sva imena 'zauzeta' te da je preostao samo Ranx.
Bilo je i pokušaja snimanja filma o Ranxeroxu 1986. godine: glavni glumac čak se bio dva mjeseca bildao (kasnije mu je trebalo još tri da 'ispuše' mišiće), da bi na koncu sve palo u vodu. U to je vrijeme, snimljen „Terminator“, pa bi, ako bi se danas snimio film o Ranxeroxu, ispalo da je nastao nakon „Terminatora" što, naravno, nije istina.
„Bolje da film nije snimljen jer je režiser dosta toga izmijenio. Danas bi bilo dobro napraviti TV seriju“, smatra Liberatore.
Na koncu, veli da nikad nije bio zabrinut za budućnost stripa.
„U Koreji se razvijaju stripovi za mobitele i to je dobro. Nešto novo i drugačije, što će utjecati na način pripovijedanja. Imat će uspjeha sigurno jer više ne možemo zamisliti život bez mobitela, čak ni ja, i to je u redu, podrcrtao je slavni talijanski strip-crtač. Sinoć je u Gradskoj galeriji Pula otvorena i izložba stripova ovog autora, "Fragmenti kaosa", koja će se moći razgledati do 31. siječnja 2025. godine.
Autor
