Ni nakon 30 godina ne nazire se pomirba Hrvata i Srba, a u Rovinju su već 1953. ljetovali Austrijanci i Nijemci
Protekao je još jedan Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, koji je 2019. proglašen neradnim danom. Politički, ovaj put u neobično mirnom ozračju, kako i priliči sjećanju na one koji su svoj život položili na oltar domovine.
Kolona sjećanja, koja je u nekim prijašnjim razdobljima umjesto mjesta pijeteta nažalost bila mjesto podjela i političkih obračuna, pa smo tako jedne godine imali i dvije kolone, ove godine je Vukovarom prošla bez incidenata.
Prošle je godine, podsjetimo, predsjednik Domovinskog pokreta i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava digao prašinu sloganom „Vukovar - moj izbor u dobru i u zlu“, pri čemu je slovo U na plakatu bilo posebno istaknuto, pa su mnogi u tome vidjeli provokaciju. Pritom su na čelu Kolone sjećanja bili pripadnici HOS-a.
Zaiskrilo jedino između Ćipe i Pupovca
Slogan obilježavanja stradanja hrvatskih branitelja i civila u Vukovaru još je od 2016. bio „Vukovar - mjesto posebnog domovinskog pijeteta“, pa je bilo jasno da se novim sloganom želi prikupiti političke poene na desnici uoči parlamentarnih izbora.
Predsjednik Milanović se poklonio žrtvama u Škabrnji. Njegov antipod Plenković je u Vukovaru dobio dan predaha od slučaja Beroš, zbog osjetljivosti zdravstva vjerojatno najvećeg koruptivnih slučaja njegove vlade. Beroš je međutim Vukovaru ukrao prve stranice tiskanih medija.
Zaiskrilo je tek između Stipe Mlinarić Ćipe i Milorada Pupavca. Ćipe je likovao, ali, kako su objavili srpski mediji, Pupovac je sa delegacijom svoje stranke SDSS i SNV-a položio vijenac kod križa u dvorištu pravoslavne crkve sv. Nikole, a potom je drugoga pustio vijenac niz Dunav. Inače, Dan sjećanja gotovo da nije spomenut u beogradskom tisku. Neovisan Danas je prenio izvješće Hine, a u Blicu je osvanuo napis o nekadašnjem kombinatu Borovo, prenijet iz zagrebačkog Poslovnog dnevnika.
Pragmatični istarski partizani
Budući da je predsjednik Tuđman, na koji se svi pozivaju, dao legalitet manjinama, možda bi i vladajući vukovarski političar trebali prestati parazitirati na žrtvi Vukovara, posebno gradonačelnik Ivan Penava, sada i predsjednik Domovinskog pokreta. Pupovac i njegovi kolege iz stranke naprosto, da bi opstali u Saboru, moraju pecati u bari frustracija naroda koji je od ravnopravnijeg u vrijeme socijalističke postao manjina u samostalnoj Hrvatskoj.
Da se može i drugačije pokazati ćemo na nekim nama poznatim prilikama, ovaj put iz Rovinja, a slično je bilo i u drugim istarskim gradovima. Prema evidencijama u NOB-u su sudjelovala 28 754 Istrana, od kojih je oko 5 000 poginulo u borbama. Bilo je oko 5 800 civilnih žrtava, a u logore je odvedeno 21 509 ljudi. U njemačkoj Romelovoj ofanzivi u Rujnu 1943. došlo je do spaljivanja sela i pokolja u Kresinima, Šajinima, Bokordićima, Maloj Gajani i Križu, 1944 spaljeni su Vranja, Brest, Studena, Mala i Vela Učka, Brgudac, Vodice i Lipa na Ćićariji. Teško je uspoređivati, ali mala Istra je u NOB-u, u odnosu na Hrvatsku u Domovinskom ratu, imala relativno više žrtava.
I pored toga ondašnji nositelji vlasti su, u želji za napretkom svojih sredina, nastojali bili pragmatični. Primjerice, već 1953., osam godina nakon rata, na rovinjskom Crvenom otoku, konfisciranom imovinom obitelji Hueterott, u korist tadašnje Općine Rovinj, boravili su turisti iz Austrije, domovine Adolfa Hitlera.
Turiste doveli Milan Iskra, Edvard Kardelj i Bruno Kreisky
Predsjednik Narodnog odbora Općine Rovinj bio je tada Milan Iskra, prije rata rudar u rudniku Raša, potom organizator narodnog ustanka na Rovinjštini i komandant Talijanskog bataljuna Pino Budicin. Prvi direktor novoosnovanog Turističkog društva bio je njegov brat Viktor, a treći brat Franjo je poginuo u Drugom svjetskom ratu, pa je po njemu imenovana jedna ulica u Rovinju.
Milan Iskra je bio prijatelj Josipa Broza Tita, a govorilo da su sa primarijusom dr. Martinom Horvatom, poslijeratnim ravnateljem rovinjske bolnice, koja nosi njegovo ime, odlazio u lov na Brijunima. Ta i prijateljstva sa ondašnjim obnašateljima vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji, pomogli su da Rovinj prevlada poratna, turbulentna vremena
Tako je za dolazak austrijskih turista na Crveni otok, preko i danas renomirane bečke turistička agencije Ruefa, lobirao kod Edvarda Kardelja, koji je bio prijatelj prvog poslijeratnog austrijskog kancelara, socijalista Brune Kreiskog. Iduće godine 1954., točno pred 70 godina inicirao je osnivanje poduzeća Jadran, preteču današnje Maistre.
Na susjednom otoku Katarina, koji je prije rata bio u vlasništvu litavsko-poljskog grofa Milewskog, za sezonu 1955. sklopljen je petogodišnji ugovor sa agencijom Suedbayerische Reisendienst iz Muenchena, koja se obavezala dovesti 2.500 turista godišnje, s garancijom ostvarenja preko 25.000 noćenja.
Milan Iskra, legenda obnove i nogometa Rovinja
U mandatu Milana Iskre na mjestu predsjednika NO Općine Rovinj, koji je potrajao do 1958. godine, ubrzano se razvijala gradska infrastruktura. Tako su najprije asfaltirane rovinjske ceste a potom državne od Rovinja do Sošića. Lokalni vodovod iz Campalonga (Dugog polja) bio je nedostatan, u starome gradu na otocima se koristila voda iz cisterni i brodova vodonosaca. Nedostatak vode je1958. riješen izgradnjom vodovoda od Višnjana do Rovinja, a dječak na gradskoj fontani među narodom je dobio ime Keko, što je bio nadimak jedne od obitelji Iskra iz Rovinjskog Sele, gdje su rođeni Milan Iskra i njegova braća.
Možda je najveća njegova zasluga da se othrvao zahtjevima da Rovinj prije Kopra postane lučki grad. Iako je tada bio direktor Istarskih boksita, koji su preko rovinjske luke Valdibora, željezničkih stanica u Sv. Petru u Šumi i Hekima izvozile velike količine boksitne rudače, Iskra je znao da turizam i teretna luka ne idu zajedno.
U kolektivnom sjećanju Rovinjaca je, međutim, najviše ostao po uspjesima Nogometnog kluba Rovinj, na čijem je čelu bio dugo godina. Uz jačanje momčadi dovođenjem vrsnih trenera i darovitih igrača od Buja do Crikvenice, uključivši Pulu i Rijeku, mali Rovinj je postao amaterski prvak Hrvatske i dospio u jaku Drugu jugoslavensku nogometnu. Riječ je o ligi u kojoj su igrale momčadi iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, među njima i Rijeka, koju je Rovinj uspio poraziti na Kantridi. Legendarne su bile utakmice kvalifikacija za Drugu ligu koje su čitavi Rovinj digle na noge.
Isključen iz Saveza komunista zbog 'grupašenja'
Milan Iskra je bio omiljen u Rovinju, među Talijanima i Hrvatima, pa je u upravi nogometnog kluba okupio direktore brojnih rovinjskih poduzeća. Nakon uređenja glavnog igrališta na Valbruni, na kojem se više puta pripremala i reprezentacija Hrvatske prije odlaska na europska i svjetska prvenstva, uz pomoćno izgrađeno je i treće nogometno igralište.
Nakon izgradnje tada luksuznog hotela Eden, koji i dalje prkosi vremenu, u Rovinju su na pripremama, uz ostale, boravili klubovi velike četvorke Dinamo, Hajduk, Partizan i Crvena zvezda. U Rovinju se pripremala i legendarne reprezentacije Poljske s zvijezdama Grzegorzom Latom i Andrzejom Szarmachom, koja je na Svjetskom prvenstvu 1974. osvojila treće mjesto, a potom na Olimpijadi 1976. srebrnu medalju.
Međutim, tadašnji Općinski komitet Saveza komunista mu nije oprostio sve te uspjehe. U upravi nogometnog kluba bili su brojni rovinjski Dalmatinci, redom na rukovodećim radnim mjestima. Svi su oni, kao simpatizeri Hrvatskog proljeća, smijenjeni sa svojih pozicija mjesta i degradirani. Iskri, kao organizatoru ustanka i partijcu nisu imali što pakovati, pa su ga optužili za grupašenje, što god to značilo i izbacili iz Saveza komunista.
Ipak, Milan Iskra nedavno dobio svoju ulicu
Teško bolestan zadnje dane svog života provodio je u pulskoj bolnici, gdje su ga posjećivali nogometaši iz najslavnije generacije NK Rovinja, predvođeni Silviom Brunellijem, tadašnjim tehničkim direktorom, svestranim sportašem i poznatim rovinjskim ugostiteljem. Oni se i danas sjećaju da Milan Iskra nikad nije prebolio izbacivanje iz partije i da se zadnji dana nadao da će ga rehabilitirati.
Tek nedavno, jedna je ulica u novom prigradskom naselju Salteria dobila njegovo ime. Za obilježavanja 100. godišnjice NK Rovinja Zorislav Srebrić, jedan od osnivača Hrvatskog nogometnog saveza i posebni savjetnik njegova predsjednika Marijana Kustića, u svom je obraćanju rekao da je Milan Iskra bi ispred svog vremena te da je legenda ne samo istarskog, već i hrvatskog nogometa. Tko zna, možda će se jednom po njemu nazvati nogometno igralište Valbruna, kako se to dogodilo sa gradskim stadionom u Puli, koji je dobio ime Alda Drosine, njegovog velikog prijatelja.
Da se iz Istre, koja se velikim dijelom riješila ratnih trauma oprostom agresoru, vratimo Vukovaru. Nakon Drugog svjetskog rata pomirili su se vjekovni neprijatelji Nijemci i Francuzi i inicirali stvaranje današnje Europske unije. Koliko će vode proći Dunavom dok se ne dogodi pomirba Hrvata i Srba. Na dobrom putu bili su 2010. tadašnji predsjednici Hrvatske i Srbije Ivo Josipović i Boris Tadić. Za zajedničkog posjeta Vukovaru Tadić je na Ovčari izrazio žaljenje, kajanje i na neki način zamolio za oprost. Nakon dolaska na vlast radikala, potom naprednjaka, Srbija je ponovno utonula u populizam i mitomaniju, pa su izgledi za pomirenje mali, da ne kažemo nikakvi.
Autor
