Ministrica Irena Hrstić – poštena
U okviru svake Vlade, najosjetljiviji sektor je onaj koji pokriva zdravstvo. Zbog teških bolesti i neizvjesnosti ozdravljenja, znajući da će kad tad ovisiti o kvaliteti njegove usluge, nema tko na njega nije osjetljiv. Realnost je takva da je taj sustav pod pritiskom gomile problema: uvijek je premalo novaca, infrastruktura je loša unatoč ulaganjima, liječnici i sestre su deficitarni. Unatoč svemu, činilo se da ministar Vili Beroš korektno upravlja vječno nestabilnim sustavom prepunim raznih interesa. Na izazov s kovid krizom, gdje su njegovi europski kolege bilježili nevjerojatne brojke mrtvih, odgovorilo se brzom i kvalitetnom reakcijom. Ministar je djelovao smirujuće, uvjerljivo, predano i ponizno. To je jedna slika. Pozitivna percepcija.
Na drugoj strani medalje - neovisno tko je na vlasti i tko upravlja zdravstvenim sustavom - ispod glasa se uvijek govori o podmićivanju kod javnih nabava. Kad se ugovaraju kupnje novih oprema i materijala te kad se cifre kreću u milijunskim iznosima, glava to možda i ne bi, ali prsti se lijepe za provizije. Očito se tome teško oduprijeti. I zato oduvijek postoje sumnje kao javna, nepotvrđena tajna, prepuna (bes)korisnih indicija. Svi znaju sve i nitko ne zna ništa. Iskreno, liječnici na visokim pozicijama, izloženi mogućnostima brzog bogaćenja kao posljedice izbora "najbolje ponude", kvarljiva su roba. Velika većina su pošteni, no mnogi ne znaju reći – ne.
Ljubomorni, jedni druge prokazuju, koristeći se lažnim, ali i pravim informacijama. Podvaljuju jedni drugima kako bi si osigurali napredovanje. Iza mnogih od njih i njihovih nelegalnih aktivnosti ostaje trag. Ni prvi ni zadnji, tako se upecao i Beroš. Iako je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja, teško je vjerovati da bi USKOK hapsio jednog od dugovječnijih ministara da nema čvrste sumnje i argumente o njegovoj upletenosti u nešto nezakonito. Plenković ga je razriješio ekspresno, kako i treba biti. Djelovao je iskreno pogođen, razočaran, prevaren i izdan. Na njegovo je mjesto postavio državnu tajnicu, bivšu ravnateljicu Opće bolnice Pula, Irenu Hrstić. Naše gore list. Puležanku.
Iako je Plenkoviću kadroviranje slabija točka, čak bi se moglo reći i da u tome nema poseban talent naspram drugih političkih kvaliteta koje je pokazao kao premijer sada već u trećem mandatu, s Irenom Hrstić je pogodio. Od Lenjina do Staljina kadrovska je politika označena najvažnijom politikom. Krivi odabir suradnika znade biti koban. Ovog puta, izborom premijera hrvatsko zdravstvo ima pravu osobu na pravom mjestu u pravom trenutku. Odgovorna i empatična, ona može vratiti opasno poljuljano povjerenje. Poznajući njeno vođenje OB Pula, nema ni najmanje sumnje u njeno poštenje. Iznimno operativna, u kriznim situacijama donoseći i najteže odluke, često nužno potrebne, ali neshvaćane, a ponekad vjerojatno i krive, no uvijek u najboljoj namjeri, ni kod svojih kritičara nikada nije pobudila ni najmanju sumnju da je kroz svoje mandate nekome pogodovala, nešto tražila ili uzela.
Irena Hrstić je radoholičarka, živi zdravstvo. Njenim izborom dobilo se ministricu koja želi i može, više je pitanje koliko će joj se dozvoliti.
Autor
