U opasnosti Maldivi, Venecija ali i dolina Neretve, Mirne i Raše
Razine oceana i mora posljednjih stotinjak godina ubrzano rastu, što je jedna od vidljivijih posljedica klimatskih promjena. Neke otočne zemlje, poput Maldiva, čija je prosječna nadmorska visina metar i pol, a najviši vrh samo pet metara, već desetljećima osjećaju ozbiljne posljedice podizanja razina mora. Mnogi od 1.200 otoka te zemlje do kraja stoljeća mogli bi završiti pod morem, a površina drugih mogla bi se drastično smanjiti.
Zemljama poput Maldiva u budućnosti ozbiljno prijeti iseljavanje. Iz nekih zemalja, kao što je Bangladeš, iseljavanje zbog podizanja razina mora već je u tijeku. No, podizanje razina mora ne ugrožava samo otočne zemlje i one s malim nadmorskim visinama i nisko položenim obalama već i većinu drugih koje imaju more. Među njih spada čak i Hrvatska, iako ima relativno strme obale.
Ugrožen estuarij Neretve, u Istri Mirne i Raše
Najosjetljivija područja na porast srednje razine mora su obalna područja, posebice područja estuarija kao što je dolina rijeke Neretve. Već se danas u dolini Neretve uočava jačanje prodora morske vode prema kopnu koje zaslanjuje tlo, ponajviše zbog smanjenog sliva rijeke uzrokovanog promjenama u režimu otjecanja prema moru. To je posebno izraženo u ljetnom dijelu godine kada more „prevlada“ pa se uvlači u površinskim slojevima ali i pod zemljom.
Porast srednje razine mora u kombinaciji s porastom temperature zraka i mora u budućnosti će sigurno negativno utjecati na već postojeće gubitke gospodarstva ali i na kvalitetu života u tom području. Osim poplavljivanja, zaslanjenje tla se može očekivati i na širem području doline, pa čak i na izvorištima pitke vode. Dolini rijeke Neretve, zbog globalnog zatopljenja, prijeti uništenje tla, a time i ugroza poljoprivrednom gospodarstvu jer se hrana na tom području više neće moći proizvoditi.
Porast srednje razine mora će se znatno osjetiti i na obalnim područjima s nižom nadmorskom visinom. Brojnim jadranskim plažama koje se danas uvrštavaju u svjetske top turističke destinacije, kao što je Zlatni Rat na Braču, prijeti devastacija, pa čak i potpuno nestajanje, što će sigurno utjecati na kvalitetu turističke ponude a time i na broj posjetitelja.
Od otoka najugroženiji je otok Zlarin, sa najmanjom nadmorskom visinom, od gradova Pula, Zadar, Split i Trogir, čiji su pojedini dijelovi niži od mora. U obalnom pojasu Istre najviše su ugroženi ušće Mirna i Raše sa plodnim poljima. Potom zaštićena područja kao što su Limski kanal, koji prelazi u Limsku dragu te ornitološki park Palud kod Rovinja, koji je kanalom spojen s morem. Uz ovo ugroženi su svi turistički centri na zapadnoj i južnoj obali Istre, ponajprije zbog toga što će se uz stalno povećanje broja turista sužavati prenapučena plaže.
Topljenje leda i toplinsko širenje mora
Glavni razlog rasta razina mora je topljenje polarnog leda i toplinsko širenje mora. Da bismo mogli napraviti procjene onoga što nas čeka u budućnosti u pogledu razine mora u Jadranu, potrebno je procijeniti u kolikoj mjeri će se pojedini faktori koji utječu na lokalnu razinu mora u budućnosti promijeniti. Kada je riječ o razini mora, bitno je razlikovati srednju razinu mora, odnosno prosječnu visinu svih mora i oceana u globalnom smislu, te razinu mora koja ovisi o lokalnim uvjetima i pojavama.
Razlog tome je nesumnjivo utjecaj globalnog zatopljenja, odnosno gomilanje energije u atmosferi zbog sve većeg broja molekula stakleničkih plinova, posebice ugljikovog dioksida, koje zadržavaju toplinu u atmosferi poput staklenika. Da bi stvar bila gora, ta se dodatna energija posljednjih nekoliko desetaka godina širi i u dublje slojeve mora, zagrijavajući globalna mora i na dubinama većim od 700 metara. Posljedično tome dolazi do ubrzanog otapanja kopnenih ledenjaka, tako da se njihova voda gomila u morima. Najnovija istraživanja procjenjuju da su se zadnjih desetak godina gubici ledenih pokrivača povećali za više od 60 posto. Sveukupno, od 1994. do 2017. godine sa Zemlje se otopilo ukupno 28 teratona leda, od čega se veći gubici bilježe na sjevernoj polutci.
Ubrzava se podizanje mora
Zajednički, ove dvije pojave uzrokovale su globalni porast srednje razine mora od 21 do 24 centimetra u odnosu na 1880. godinu, te oko deset centimetara u odnosu na 1993. godinu. Za Jadransko more, procjene su vrlo slične onima na globalnoj razini. Trenutni trend rasta srednje razine mora u Jadranu je od tri do četiri milimetra godišnje.
Od početka 90-ih godina do danas imamo porast jadranskog vodostaja od više od deset cm. On je najviše uzrokovan zagrijavanjem mora. U zadnjih 60-ak godina temperatura površinskog sloja u Jadranu povisila se za više od 1,8°C, a od 1980. godine za čak 1°C. Deset centimetara se možda ne čini jako puno, ali je to poprilično jer se pojačava snaga lokalnih poplava. U Jadranu, osim pojave plime, lokalne poplave mogu uzrokovati i olujni uspori, koji se stvaraju za vrijeme jačih ciklona.
Primjer za to je pojava Acqua Alta u Venecij. Tada se, pod utjecajem nižeg tlaka zraka, more uzdiže iznad svoje srednje razine, a zatim se, uslijed snažnog juga, gura prema kopnu i uzrokuje plavljenje grada, što se već odražava na gradove na zapadnoj obali Istre izloženih jugu. Veća srednja razina mora znači i više dostupne vode koja se gura prema kopnu, pa su poplave razornije. Osim toga, povišena razina mora pojačava i obalnu eroziju jer voda može više prodirati kroz plaže i klifove.
Kad govorimo o olujnim usporima, Kvarner je najosjetljiviji, ali su i druga područja su osjetljiva. Snažni olujni uspori već se pojavljuju na splitskom i zadarskom području, pa i u Šibeniku.”
Porast od 80 centimetara
A trendovi su, na žalost, rastući. Ovakvim tempom, svi obalni objekti će se vrlo vjerojatno morati napustiti ili uzdizati iznad razine mora. Drugim riječima, obalni pojas morat će se pomicati prema unutrašnjosti, ponajviše zbog erozije.
Međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC) izdao je najnoviji klimatski izvještaj koji nam daje procjene utemeljene na nekoliko socioekonomskih scenarija. U najgorem scenariju zahvaljujući povećanom udjelom ugljičnog dioksida globalna temperatura će se do sredine ovog stoljeća povisiti za 2,4°C, a do 2100. godine za 4,4°C. U tom slučaju, očekivani globalni porast srednje razine mora do 2100. godine bio bi nešto manji od jednog metra, dok bi u Jadranu porast iznosio oko 80 centimetara.
Ako se već danas poduzmu agresivne mjere, da se rast temperature do sredine stoljeća ograniči na 1,6°C, a potom porast globalne temperature uspori, temperatura bi i dalje rasle sve dok se višak energije iz mora putem struja ne prenese u atmosferu, ali bi se s vremenom procesi stabilizirali. U tom slučaju možemo očekivati porast globalne srednje razine mora do pola metra, a u Jadranu za desetak centimetara manje.
Prognoze agencije NASA
Prema egzaktnim izračunima agencije NASA za izbjegavanje najcrnjih scenarija potrebna je odlučnost cijele međunarodne zajednice, svih država, a ponajviše onih koje su najveći proizvođači i potrošači fosilnih goriva, kao što su primjerice Kina, SAD i Indija. Budući da je teško očekivati da će mjere koje će se dogovorene Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama ispoštovati, države koje imaju morske obale moraju početi ozbiljno pripremati mjere prilagodbe za crnje scenarije u kojima će razine mora značajno rasti.
Samo je pitanje vremena kad će se te posljedice kod nas početi brojati u štetama. Upravo zbog toga, radi zaštite naše obale, potrebno je početi se baviti prilagodbom klimatskim promjenama, ali i održivim razvojem. U tom smislu, problematici koja nas čeka treba pristupiti na holistički način. Dobar primjer toga je Obalni plan razvoja kakav ima Šibensko-kninska županija. Cilj plana je, temeljem znanstvenih procjena, da se uspostavi obalni odmak, odnosno da se definira pojas u kojem ne bi bila dozvoljena gradnja. Uz to, plan sadrži i procjene rizika, odnosno ranjivosti područja od budućih poplava mora, bilo dizanjem srednje razine mora, visinom valova ili pojavom šćiga. Upravo te karte su prave smjernice za odlučivanje budućih smještaja sadržaja.
Hrvatska mora omogućiti kvalitetno obrazovanje i klimatsku pismenost, posebice kad su u pitanju budući planovi. Uz to, i dalje trebamo pratiti klimatsko stanje našeg okoliša. Prema procjenama agencije NASA do 2050. očekujemo da će se „umjerene“ poplave događati u prosjeku i više od 10 puta češće nego danas. Vjerojatno će ih pojačati lokalni čimbenici, stoji u izvješću.
Autor
