U centru Pule nestaju kolica, noćne ptice vole se njima vozikati po gradu
Jesi li negdje vidio kolica, pita me jedan ugostitelj dok bauljam centrom Pule i pokušavam se sjetiti jesam li se uputio prema tržnici ili sam tamo već bio. Priznajem, jutro nije moje doba dana. Zato me pitanje ugostitelja potpuno zbunilo. Kakva kolica? Zar je dobio dijete? Pa kada, pobogu? Još sinoć je bio sretni samac, a danas već traži kolica. Ma kolica za dostavu, nigdje ih nema, svaki ih dan tražim po gradu, pojašnjava mi. I da sam ih vidio, ne bih toga bio svjestan. Uspavanost me drži barem do deset sati. Sjećam se da sam večer prije vidio jedna kolica kod spremnika za otpad u Parku grada Graza, ali tamo ih više nema. Čudna su ta kolica za dostavu, nestašna, pogotovo zimi. Nema ih ni za lijek. Kažu mi oni koji prate njihovo kretanje da ih znaju pronaći i na Monte Zaru. Pa kome se da vući ih na brdo i ostaviti tamo kao da im je to prirodno stanište?
Zapravo, postoji žičani kavez gdje se pohranjuju kolica za dostavu. I još je pod ključem. Otvoriti ga mogu samo oni koji se bave trgovačkom i ugostiteljskom djelatnošću u strogom centru Pule. Nabavljena su, ako se ne varam, negdje u ljeto 2022. nakon što je gradska vlast zabranila ulazak dostavnih vozila u pješačke zone kao što su Ulica Sergijevaca i Kandlerova.
Zanimljivo je da ljeti, kada je puno više trgovačkih i ugostiteljskih aktivnosti, sve savršeno funkcionira, kolica su na svojim mjestima i nitko ih ne traži po obližnjim ulicama i kvartovima. No, situacija se drastično mijenja s ulaskom u jesen. Kolica više nema. Oni koji ih koriste odjednom ih ne vraćaju na propisano mjesto pod ključem.
A nema ljepše igračke za razdragane noćne ptice nego kolica s kojima mogu obilaziti grad kao da je riječ o kakvom turističkom vlakiću. Problem je što te noćne ptice običnu nisu najodgovornije prema gradskoj imovini pa puštaju kolica ondje gdje je njima najzgodnije, što očito seže i do Monte Zara, a vjerojatno i do udaljenijih kvartova.
Ajd' još što ih posvuda puštaju, nego ih i oštećuju. Eno ih na Kapitolinskom trgu već nekoliko dana jedna kolica bez jednog kotača, odnosno gume. U Pula Parkingu, gradskoj firmi koja je nabavila kolica i brine o njima, neslužbeno doznajem, već su dobili dojavu o oštećenoj pokretnini i obećavaju da će je ubrzo popraviti. Kažu mi da to nije prvi takav slučaj, da kolica često bivaju oštećena u zimskim mjesecima. Tko zna kakve ludorije izvode s njima? Vjerojatno se vozikaju s dostavnim kolicima kao što sam ja to činio na Monte Zaru u drvenom kamionu koji mi je otac kupio u tadašnjoj Čehoslovačkoj. S njime sam se, uz neopisivu buku, obrušavao prema Elektroistri sve dok ga nisam prerastao pa je na radost susjeda puknuo pod tim pritiskom. Valjda će i pulske noćne ptice jednog dana prerasti kolica za dostavu.
Autor
