Cijela Europa strepi od Trumpa, a za Hrvatsku je SAD 'statistička pogreška' jer živi od turizma i rente
Kreatori europskih politika su poput američkih mainstream medija mjesecima navijali za Kamalu Harris, a na kraju su dobili žeravicu Trumpa, s kojim ne znaju što učiniti. Primjerice Europa nema nikakve protumjere Trumpovim namjerama uvođenja carine na svaku pojedinu europsku robu koja ulazi u SAD. Ne zna ni kakve će posljedice za Europu imati njegovo hvalisanje da bi mogao trenutno "okončati" ruski rat u Ukrajini.
Trumpova pobjeda neizbježno će utjecati na svako područje politike EU-a, od cijena lijekova preko zelenih tehnologija do standarda umjetne inteligencije. Sjajnu analizu utjecaja najavljenih politika Donalda Trumpa na Europu dao je tim analitičara uglednog istraživačkog medija Politico.
Trumpova energetska politika 'bušiti, dušo, bušiti'
Trumpovo obećanje da će potaknuti vađenje nafte i plina te isporučiti više fosilnih goriva inozemstvu izazvalo je nezadovoljstvo među ekolozima, ali ga američka industrija čeka kao veliku prigodu za zaradu. Unatoč tome što je američki izvoz prirodnog plina dosegao rekordnu razinu prošle godine, Trump želi ukinuti ograničenja Bidenove administracije za nove LNG projekte, koja su stvarala nesigurnost za europsko tržište.
Njegov križarski rat protiv zelene tranzicije mogao bi biti manje ugodan javnosti. Neki iz Trumpovog tabora žele da on poništi Zakon o smanjenju inflacije (IRA), kojim se izdvaja više od pola trilijuna dolara za projekte poput čiste tehnologije, vodika i obnovljive energije. Taj je program, međutim, stvorio radna mjesta u ključnim državama i odvukao poslovanje od Europe, dajući SAD-u prednost u odnosu na EU u industrijama kao što su vjetar, solarna energija, alternativna goriva i električna vozila. Njegovo ukidanje moglo bi biti blagodat za Bruxelles jer se usmjerava na natjecanje s Washingtonom.
Ekološka katastrofa
Pobjeda Donalda Trumpa znači ekološku katastrofu. Kako bi spriječio katastrofalne razine globalnog zatopljenja, svijet ima vrlo malo vremena da dramatično smanji emisije. Ipak, pod Trumpom, koji planira ponovno povući SAD iz Pariškog sporazuma i udvostručiti proizvodnju fosilnih goriva, predviđa se da će se tempo zelene tranzicije usporiti, a ne ubrzati. S obzirom na to da su SAD odgovorne za više od deset posto zagađenja koje dovodi do zagrijavanja planeta, svaka promjena u američkoj klimatskoj politici ima globalne posljedice.
Financiranje klimatskih mjera u siromašnijim zemljama vruća je tema na ovogodišnjem globalnom klimatskom summitu koji počinje 11. studenoga, a Trumpova pobjeda mogla bi gurnuti konferenciju u neizvjesnost, pri čemu mnogi gledaju prema EU-u da pojača i popuni vakuum vodstva. Ipak, bez potpore SAD-a za prijeko potrebne reforme globalne financijske arhitekture kako bi se nosile s klimatskim izazovom, zemlje u razvoju, koje su dugo opterećene, teško će prikupiti potrebna sredstva za prelazak s fosilnih goriva.
'America First' trgovina
'America First' ponovno će sažeti Trumpov pristup trgovinskoj politici. Obećao je da će vratiti radna mjesta u SAD i kazniti prijatelje i neprijatelje carinama od 10 ili 20 posto (i do 60 posto na robu koja dolazi iz Kine), unatoč upozorenjima ekonomista o štetnom utjecaju na rast američkog gospodarstva i viših troškova za potrošače.
Trumpova trgovinska politika više je usmjerena na smanjenje pozamašnog američkog trgovinskog deficita nego na otvaranje novih tržišnih prilika. Trgovinska politika uglavnom će se promatrati kroz prizmu nacionalne sigurnosti i geopolitike.
Trgovinske odnose SAD-a i EU-a karakteriziraju dugotrajni sporovi oko carina čelika i aluminija, zelenih subvencija za električne automobile i oživljavanja Suda Svjetske trgovinske organizacije. Očekuje se da će se ti raskoli pogoršati pod Trumpom.
Najneposredniji stres testovi za Bruxelles i Washington bit će pronalaženje rješenja za carine EU-a protiv Washingtona, čije primirje ističe u ožujku 2025., kao i za spor oko subvencija za Airbus i Boeing do 2026.
Trumpagedon može uzrokovati snažnu recesiju u Europi
Ako novoizabrani predsjednik nastavi čak s polovicom ideje koju je iznio u kampanji, očekuju se veliki lomovi u europskom gospodarstvu. Analitičari Goldman Sachsa izračunali su da bi euro mogao pasti čak 10 posto u odnosu na dolar ako nova uprava usvoji svoj sveobuhvatni tarifni plan, dok bi prihodi među grupama najvećih europskih kompanija mogli pasti za više od pet posto sljedeće godine.
Trump je izričito pozvao na veće uplitanje Bijele kuće u rad američkih Federalnih rezervi, Američke središnje banke, koja je svoju neovisnost od političara pretvorila u podsjetnicu. To bi moglo imati ogromne implikacije na stabilnost globalnog financijskog sustava, kao i nastavak dominacije dolara kao svjetske rezervne vrijednosti.
Manje izravni, ali ništa manje utjecajni, planovi su deportacije milijuna migranata bez dokumenata. Još nije jasno tko će biti na nišanu programa masovne deportacije, ali s obzirom na važnost rada migranata, čak i onih bez dokumenata, za ključne dijelove američkog gospodarstva, doći će do neizbježnog pritiska na povećanje cijena. To bi se moglo prevesti u više kamatne stope u SAD-u i izvršiti pritisak na Europsku središnju banku da ih slijedi, ugrožavajući ionako klimav gospodarski oporavak.
Trumpa ne zanimaju zelene politike
Za Bruxelles nije nikakvo iznenađenje da novoizabrani predsjednik SAD-a nije ljubitelj zelene politike. Trumpov animozitet prema politici zaštite okoliša proširit će se između dvaju blokova na međunarodnoj sceni i naštetiti ambicijama EU-a da obeća multilateralnu suradnju.
Ušavši po drugi put u Ovalni ured, Trump bi također mogao početi odstupati od međunarodnih obveza koje je preuzeo SAD. Republikanska stranka snažno je protiv prijedloga koji podupiru SAD da se ograniči proizvodnja plastike kao dio tekućih pregovora za globalni sporazum o plastici. To bi moglo uništiti nade EU-a u američku potporu u završnom krugu pregovora kasnije ovog mjeseca.
Pritisak na regulatore financija
Trumpova pobjeda posebno zabrinjava svjetske regulatore financija. Međunarodna pravila usmjerena na izbjegavanje globalne financijske krize koja se moderiraju na međunarodnim tijelima poput Odbora za financijsku stabilnost, IOSCO-a i Baselskog odbora za nadzor banaka, mogla bi biti u opasnosti ako se SAD pokaže nekooperativnim.
Kratkoročno, Trumpova pobjeda izgleda kao loša vijest za globalno uvođenje pravila o kapitalu banaka poznatih kao Basel III, sastavljenih nakon velike krize 2007. i 2008. kako bi zajmodavci imali dovoljno rezervi da se nose s gospodarskim šokovima. SAD je već promijenio svoje planove i odgodio uvođenje globalnih pravila nakon masovnog lobiranja bankarske industrije, a sada bi mogao sasvim ukinuti pravila, što izaziva strah od financijske nestabilnosti.
Ali Wall Street će vjerojatno biti zadovoljan Trumpovom ekonomskom politikom 'Amerika na prvom mjestu' koja potiče proizvodnju i olabavljuje regulativu, posebno u pogledu tržišnog natjecanja. Trump prvi put nije poljuljao politiku financijskih usluga, slažući regulaciju s velikanima s Wall Streeta.
Ponovni izlazak iz Svjetske zdravstvene organizacije?
U svom prethodnom mandatu kao predsjednik Trump je pokušao obuzdati cijene lijekova. Bidenova administracija koristila je IRA-u kako bi progurala dalekosežna ograničenja cijena lijekova za ljude u Medicareu, zdravstvenom osiguranju za starije Amerikance. Malo je vjerojatno da će Trump ovo poništiti, što znači da će Big Pharma u SAD-u i Europi razmotriti svoje mogućnosti ulaganja dok se obje regije trude ograničiti farmaceutski profit.
Globalni zagovornici zdravlja također se mogu bojati da će se Trump ponovno povući iz Svjetske zdravstvene organizacije, a Biden je vratio SAD prvog dana svojeg mandata. SAD je najveći financijer UN-ovog tijela, pa bi njegovo povlačenje imalo veliki utjecaj na globalne zdravstvene projekte.
Pobačaj je bio jedan od glavnih tema američke izborne kampanje. Trump, koji je proglasio pobjedu zbog poništavanja prava žena na pobačaj, rekao da će staviti veto na saveznu odluku, prepuštajući državama moć odlučivanja o tome u kojoj je mjeri pobačaj dopušten ili nije dopušten.
Loše vijesti za europsku auto industriju i Airbus
Pobjeda Donalda Trumpa vjerojatno će naštetiti europskim proizvođačima automobila. "Želim da njemačke automobilske tvrtke postanu američke automobilske tvrtke", nedavno je rekao Trump svojim pristašama, obećavajući "najniže poreze, najniže troškove energije i najniži regulatorni teret" za proizvođače automobila koji se odluče preseliti u SAD i "vrlo značajnu tarifu" ostalima. Republikanci su također obećali da će otkazati Bidenov mandat za električna vozila, čiji je cilj osigurati da polovica svih novih automobila i kamiona prodanih 2030. bude s nultom emisijom.
Trumpov ponovni izbor također bi mogao značiti loše vijesti za Airbus i ostatak europskog sektora zrakoplova, s mogućim valom protekcionizma u zrakoplovstvu, čiji je cilj spašavanja Boeinga. Također, treba vidjeti hoće li Trump zadržati svoj skepticizam prema politici zelene tehnologije, ili će nastaviti subvencionirati održiva zrakoplovna goriva, koja su imala velike koristi od smanjenja poreza Bidenove administracije pod IRA-om.
Što se tiče brodarstva, koje je najviše izloženo negativnim učincima carina, sektor će pozorno pratiti svaku vrstu trgovinskog rata.
Obrana i NATO za otrežnjenje Europe
Trumpova pobjeda znači da se Europa više ne može, ili barem može puno manje, oslanjati na SAD za svoju obranu i sigurnost. Donald Trump je tijekom svog prvog mandata prijetio izlaskom iz NATO-a, a u kampanji je više puta rekao da Washington neće pružiti pomoć saveznicima koji nedovoljno ulažu u svoju vojsku u slučaju ruske agresije.
Na neki način, ovo bi mogao biti prerušen blagoslov za EU, prisiljavajući europske vlade da tješnje surađuju i donose hrabre odluke kao što je pristanak na zajedničko zaduživanje za jačanje obrambenih industrijskih blokova. Francuska bi mogla oživjeti rasprave o europskom aspektu svoje nuklearne doktrine, dok bi Bruxelles i London mogli ubrzati razgovore o obrambenom i sigurnosnom sporazumu. Većina bi zemalja vjerojatno povećala izdvajanja za obranu što je više moguće.
Europa si sama puca u nogu
Na kuknjavu u Europi zbog pobjede Donalda Trumpa osvrnuo se Indexov kolumnist Goran Vojković. Cijela ta kuknjava nije radi ljudskih prava, svjetskog mira ili tehnoloških noviteta, već bi europska politika htjela da ih Amerika i dalje brani kako bi gradili rastrošnu socijalnu državu, čiste električne automobile, ali da prljava proizvodnja litija bude negdje drugdje. Htjela bi i jeftin plin ruskog diktatora, ali da joj na energentima obogaćena Rusija ne bude ugroza. Ako dođe do neke veće frke, tu je Aviano, tu je NATO baza i tu su Ameri, koji bi trebali uskočiti kao konjica u starom vesternu.
SAD bi mogao u trgovinski rat s Kinom preusmjerivši jeftinu kinesku robu prema Europi. Ali to nije problem Trumpa. Sama Europa prema Kini može odgovoriti na isti način. Ako je damping u Europi (kao i SAD-u) strogo zabranjen, ako europski proizvođač mora za svoj proizvod pokazati sto licenci i dokaza da je on siguran, da su boje neškodljive i da je cijeli postupak proizvodnje ekološki prihvatljiv, zatražite to i od kineskog.
Europa, koja tehnološki kasni s uvođenjem električnih automobila želi od 2035. godine potpuno ugasiti prodaju klasičnih automobila. Time puca u nogu vlastitoj automobilskoj industriji. Doslovno vas tjeraju na kupnju američkih ili kineskih automobila, dok se europske proizvodne trake gase.
Europa je išla regulirati sve. Hrpa poznatih američkih firmi je krenula iz garaže, ali u Europi ne možeš poslovati iz garaže, makar radio sam u svojoj firmi. Europa se čak i bavi pitanjem kako radite ako radite od kuće, jeste li ispunili sigurnosne i druge uvjete za rad. Koga uopće briga radite li kod kuće na kauču ili za kuhinjskim stolom, zaključuje Vojković.
Kad je riječ o zelenoj agendi, koja korist od nje ako SAD izlazi iz Pariškog sporazuma. U njemu su samo formalno Kina i Rusija, koje za sobom vuku BRICS, Brazil, Indiju, Južnu Afriku, Iran, Egipat, Etiopiju i Ujedinjene Arapske Emirate, sve same zagađivače atmosfere.
Hrvatska ne zavisi o SAD već turistima
Pozabavimo se malo i s Hrvatskom. Ono malo industrije što je ostalo najviše posluje s Italijom i Njemačkom. Italija, sa jednim od najvećih proračunskih deficita u EU, je već odavno u padu, a Njemačka je i bez Trumpa u recesiji. Što se tiče vanjske trgovine, Hrvatska je za Ameriku marginalna, prst u oceanu. A i što će nam kada je Hrvatska sa 23 posto godišnjeg BDP-a od turizma relativna europska sila. Grčka je primjerice na 16, Španjolska na tek osam posto. Pribrojimo li naš geografski položaj, s morem koje ulazi do Srednje Europe, luke, LNG, autoputove na međunarodnim pravcima, Hrvatska, a i njeni stanovnici, raj su za rent industriju.
Kada jedna Amerika ne može proizvesti lidera i zavisi o Trumpu i Bidenu, kada je Njemačka obezglavljena, Italija prepuštene populistima, teško je očekivati da će Hrvatska imati bolje vođe od Milanovića i Plenkovića, proisteklih od posljednjeg socijalističkog soja zlatne mladeži.
Ni SAD ne može isporučiti lidera, a kamo li Hrvatska
Po rezultatima služenju građanima i zemlji kojoj predsjeda, a znao ju je nazivati i 'slučajna država', Milanović je Golijat riječi a Liliputanac djela. Nije se iskazao kao predsjednik Vlade, a, iako je sukreator inozemne politike, u Europi je nevidljiv, osim u slučajevima kada iznosi stavove slične Viktoru Orbanu ili Miloradu Dodigu.
Plenković se dobro snalazi u Bruxellesu, ali u zemlji pokušava zataškati medije i korupciju postavljajući notornog Ivana Turudića za državnog odvjetnika. Iako je pokušavao, ne može zaustaviti europsku javnu tužiteljicu Lauru Codruta Kövesi, koja je otkrila afere njegovih glavnih suradnika, ministara Tolušića i Žalac. Za nedavnog posjeta Hrvatskoj Kövesi je istakla da je ključno osigurati izravan pristup bazama podataka koje su potrebne europskim tužiteljima u istragama. To se odnosi na račune, nekretnine, tvrtke i sve druge podatke koje Ured europske tužiteljice u Hrvatskoj mora tražiti putem drugih institucija, što im oduzima vrijeme.
Hrvatska kao kopija bivše Socijalističke Republike
Po svemu, za razliku od Slovenije, koja bez problema promijeni čitavu političku elitu, samozadovoljna Hrvatska neodoljivo podsjeća na onu prije Domovinskog rata. HDZ sada igra ulogu Saveza komunista, njegovi sateliti SSRN (Savez socijalističkog radnog naroda), koji je 'glumio' demokraciju, a braniteljske udruge poput SUBNOR-a nedaju Hrvatskoj da diše ni 30 godina nakon Domovinskog rata. S jednim od najvećih PDV-a u Europi i s prihodom od turizma, HDZ klijentistički dospijeva do svih zavisnih skupina građana. SDP, za koji glasaju još samo nostalgičari, je taoc predsjednika Milanovića, čiji suverenistički stavovi nemaju nikakvog dodira sa socijaldemokracijom. Nažalost, nije nikakva alternativa HDZ-u, koji će i dalje komotno vladati..
Iako neposredno ne zavisimo o SAD-u, sada bi nam dobro došla ex predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, bivša veleposlanica Hrvatske u SAD, pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za diplomaciju i članica ugledne Trilaterale. Grabar Kitarović je gurala američki projekt Inicijativa triju mora i LNG terminal. Most prema SAD-u mogao bi graditi i predsjednički kandidat Dragan Primorac, čija je znanstvena karijera čvrsto povezana za najsnažniju svjetsku državu. Naravno, ako se uspije othrvati Milanovićevu egu.
Autor
