Da sam župan Miletić, pročelnik za zavičajnost Torbica morao bi po nalogu na spektakl u Poreč
Kad igraš boće i odeš gledati talijansku BRB Ivrea, čim izađeš iz dvorane valjalo bi naći prvu jamu, može i boksitnu, i u nju hitnuti boršu s osobnim kompletom metalnih kugli. Čemu mučenje? Zašto ja nikad nisam mogao bacati ovako kao, recimo, Luigi Grattapaglia?
Kad pišeš za novine i nađeš na tavanu stari broj Feral Tribunea, čim okreneš par stranica, trebalo bi potražiti prvo reciklažno dvorište, može i mobilno, i u njega propisno odložiti laptop. Zašto ja nikad nisam mogao pisati ovako kao, metnimo, Boris Dežulović? Gigi i Boro, majstori su svog zanata.
Dobro, ovo karikiranje je isključivo, shvatili ste, u funkciji teksta. Jer, kako drukčije nekome, koji je oduvijek htio gledati baš ono pravo boćanje - a susreo sam sijaset takvih lokalpatriota s neostvarenom željom - objasniti da mu je šteta propustiti završni turnir Kupa Europe ovog vikenda u Poreču?
Stiže rečena talijanska momčad, ona druga s Čizme je tek nešto slabija, a tu su i dvije najbolje francuske ekipe. Ići sada nabrajati što su sve na svjetskim i europskim prvenstvima osvojili ti igrači, bilo bi zamorno i za okorjele statističare. Uglavnom, sve što se moglo. Ovo u Poreču bit će bolje nego da gledate bilo koje natjecanje reprezentacija. Boćanje je klupski sport, tu je koncentrirana kvaliteta. Velemajstori na jogu.
Nema naših u završnici, velite? Koga briga! Spektakl je zajamčen. U subotu, 9. studenoga, na rasporedu su polufinala: u 9 sati igraju Saint Vulbas (Francuska) - Balaruc les Bains (Francuska), a u 15.30 La Perosina (Italija) - BRB Ivrea (Italija). Finale je u nedjelju u 10.
U Poreč bi, da zaključim, trebali ne samo oni koji, poput potpisnika, pokušavaju boćati, nego i svi koji se drže velikim ljubiteljima istarskog zavičaja, a nikad nisu gledali ovaj sport. Pa ne znaju ni pravila. To vam je kao da – izvinite - ne znate briškulu i trešete. Da sam na mjestu župana Borisa Miletića, izdao bih nalog pročelniku za zavičajnost Vladimiru Torbici da oba dana bude na tribinama dvorane „Veli Jože“.
Kladim se da bi školarci ubrzo u sklopu hvalevrijedne zavičajne nastave, uz balun i dijalekt, učili o boćanju i počeli iskati bulina. Iznjedrio bi se već neki naš novi velemajstor.
A ne da ovako, tu doma, u Istri, moramo gledati samo Talijane i Francuze kako se bore za najboljeg u Europi!
Autor
