ČA IN DELAMO: Rođeni Puljanin iz Lovrana u svom gradu ne može kupiti kartu za derbi s Rijekom
Došli ste iz Lovrana doma u Pulu za Svisvete. Oženili ste se na onu bandu, ali srce i ovakve prilike uvijek vuku korijenima. Espresso u Uliksu i Zlatna vrata na dlanu. Studeni, a žene u ljetnim haljinama. Taman za đir po Prvomajskoj, bacit' malo oko. Fan šop Istre, tu u prolazu. U nedjelju je derbi della Učka, dolazi Rijeka. Pa što i vi ne biste još jednom u kratko vrijeme u rodni grad. Navijati za Istru.
Zvat ćete i susjeda i njegovu malu da pravi društvo vašoj curici, nagraditi ga jer vam je jučer pomogao pospremiti drva za zimu. Zvat ćete i brata i kunjadu iz Pule, pa nek' bude dernek. Tekma je u tri, fino stignete i Kod Kadre maznuti ćevape s kajmakom i žujom. Jednom se živi, bit će prva liga.
Četiri karte za odrasle i dvije za klinke, naručujete u butigi, sigurni u dobru odluku. Susretljivi mladac za blagajnom pita vas osobne iskaznice, OIB-e i datume rođenja, za curice samo ovo zadnje. A u klinac, poznato vam je da se sad po novome to traži, sve je personalizirano, al' niste bili sto godina na prvoligaškoj utakmici, pa vas iznenadilo.
Najradije biste sve poslali k vragu i u nedjelju ispružili noge pred teveom. Ali, javili se nekako ovi vaši, poslali podatke: diktirate, dajete osobnu, kad ono ispadne da vi ne možete na utakmicu jer ste iz Primorsko-goranske županije. Nažalost, takva su pravila. Samo publika iz Istarske županije može na istok! Puljanin ostade bez karata jer sada živi u Lovranu. Tužno.
U hipu se sjetite kad vas je stari još u ono staro doba - dok Istra nije imala prvoligaša - vozio na Kantridu fićom, a ako ona nije upalila, i busom; svaki derbi Rijeke s nekim od velike četvorke bio je vaš. Čekali biste pred kioskom za tiket, platili pa navijali. Bez JMBG-a. A sad ovo maltretiranje. Okej, takve su procedure, a neupućenost je vaš problem.
Kasnije će vam bolje informirani prijatelj iz Buzeta objasniti da nije do NK Istre, takva su pravila klubova kad je posrijedi "utakmica visokog rizika": bilo je ranije nemilih scena, pa sad pušu na hladno. Da se publika osjeća sigurnom. I dođe opet.
I on je jednom, kaže, naumio gledati Rijeku u finalu Kupa protiv Hajduka u Splitu, pa su mu, kad je htio kupiti ulaznicu na Rujevici, fino zahvalili na pažnji. Jer je - iz Istre. Takva su pravila. Drugi, pulski frend reći će vam, pak, da je to sve okej, ništa sporno: nek' odbiju ovi od karaule, koga vraga netko s riječke bande ima navijati za Istru; oni su, kao, na Rujevici bolji prema nama. Ima da se na Drosini ori "Ča in delamo", a ne "Istarske p.čke"!
Kada su ono Sandija Dobrića, koji je igrao za obje momčadi, proljetos pitali za koga će drukati u regionalnom derbiju, ovaj je kazao: „Riječani i Istrijani vrlo su sličnog mentaliteta, prvi smo susjedi i najbolje se razumijemo. Jednostavno ne mogu shvatiti da postoji takva netrpeljivost“. A tko razuman može?
Uglavnom, na hateveu će spiker, u nedjelju u tri, govoriti o odličnoj posjeti utakmice, a tribine poluprazne. Vi se tome nećete čuditi.
Autor
